Umirovljenik iz Slavonskog Broda Veljko Kojić dvadesetak godina uopće ne kupuje ogrjev, već drva koja zimi griju njegov dom pronalazi u rijeci Savi i tako značajno pomaže krpanju rupa svog skromnog umirovljeničkog kućnog budžeta. Naime, kada raste vodostaj, tada Sava s obala na površinu vode diže ogromnu količinu otpadnog drvenog materijala poput grana, debala, pa i gotovih cjepanica te raznu piljenu drvenu građu koja potom pluta na vodi. Osamdesetdvogodišnji Veljko, koji svakodnevno boravi na svojoj splavi uz Savu, ona bolja i kvalitetnija debla jednostavno priveže za svoj mali čamac i izvuče na obalu te ih ostavi da se dobro osuše na ljetnom suncu.
Potom ih na manje komade izreže motornom pilom, utovari u autoprikolicu, odveze kući i spremi u drvarnicu. Tako, godišnje uštedi i do četiri tisuće kuna, koliko otprilike stoji petnaestak prostornih metara ogrjevnog drveta.
- U životu sam svašta radio, bio sam seljačko dijete i znam što znači nositi drva na leđima. Kada bi išli s polja kući prolazili smo kroz našu šumu, no nismo kroz nju jednostavno prošetali, već bi uvijek iz šume svatko od nas kući ponio naramak suhih drva, koja usput pronađemo. To je i tada bilo vrlo korisno jer su drva uvijek imala cijenu. Tako je i sada, onaj tko se preko zime želi dobro grijati mora osigurati puno ogrjeva. Moje malo domaćinstvo zimi potroši i do petnaest metara drva. Supruga i ja volimo kad je u kući toplo, jer kako se kaže, starijim ljudima najbitnije je da imaju što dobro za pojesti i da im je zimi kad zahladi, u sobi toplo. To je istina, no na žalost, puno je umirovljenika s malim mirovinama koji si ni to osnovno ne mogu osigurati. Svakodnevno dolazim na moju splav i dok sjedim tu u hladovini gledam kako drva pokraj mene prolaze plutajući Savom. Ponekad dnevno tu prođe na stotine kubika raznog drveta, trupaca, velikih osušenih grana koje je vjetar odlomio s krošnji uz obalu, greda, dasaka, pa čak i gotovih izrezanih ili nacijepanih komada koje si je netko pripremio i ostavio pa mu Sava u nadolasku odnijela. Mirovina mi nije velika, a zaradio sam ju u "Đuri Đakoviću" kao monter na izgradnji mostova i nije mi baš sila da se time bavim. Već sam više puta namjeravao odustati jer godine su tu, pa su mi i drva sve "teža" - s osmijehom na licu požalio se Veljko.
- No, zar bih mogao ravnodušno sjediti u hladovini i gledati kako ti krasni veliki komadi drveta koji se mogu iskoristiti za ogrjev i koji nikome ne trebaju pokraj mene jednostavno prolaze - pita se unatoč lijepim godinama još uvijek vitalni Veljko, dajući time ujedno i odgovor na pitanje kako se i zašto time bavi već gotovo dvadesetak godina.
( Foto: Ivica Galovic/PIXSELL)
>> Zbog ogrjevnog drva devastirali zaštićeni speleološki objekt