Umiru za plaću od 500 do 600 dolara: 'Znali smo na što pristajemo'

Približava se 2022., godina koja za Katar znači domaćinstvo Svjetskog nogometnog prvenstva. Igrat će se na 12 stadiona, svi su raspoređeni unutar pedesetak kilometara.

Završen je samo stadion Khalifa International na kojem pratimo Svjetsko atletsko prvenstvo. Osam stadiona još se gradi, tri se obnavljaju. Najzahtjevnije će biti sagraditi glavni stadion – Lusail Iconic – za 86.250 gledatelja. Šetajući se ovih dana Dohom, teško je ne primijetiti užurbanu izgradnju ne samo stadiona već i drugih objekata poput novih hotela i metroa koji sada ima tek jednu liniju, a do Svjetskog prvenstva bit će ih tri jer će svi stadioni biti povezani metroom.

Mnogi se pitaju kako će Katar podnijeti toliki broj navijača, i to ne bilo kakvih navijača. No Katar već ima strategiju za to. Najžešći navijači neće ni moći ući u državu, a oni koji dođu imat će posebne linije kretanja, od aerodroma do hotela i stadiona.

– Planiraju napraviti pet-šest fan zona u kojima će se točiti alkohol, a svaki navijač dobit će poseban čip uz pomoć kojeg će biti praćen – kaže Igor Arbutina, hrvatski odbojkaški trener koji u Dohi živi od 2007. godine.

Naša plaća je jedan izlazak Katarca

No, da bi svi radovi bili završeni na vrijeme, potreban je velik broj radnika. Trenutačno je na gradilištima u Kataru, za potrebe SP-a, zaposleno 26 tisuća radnika, uglavnom iz Pakistana, Sirije, Nepala, Bangladeša i Indije. Svi jako dobro znaju u kakvim se uvjetima radi u Dohi, gdje dnevne temperature dosežu od 40 do 50 Celzijevih stupnjeva, a noću je 30 stupnjeva, sve to uz ogromnu količinu vlage. Mjeseci u kojima su temperature između 25 i 30 stupnjeva tek dolaze, riječ je o razdoblju od studenog do veljače. Stoga svakodnevno gledam radnike kako rano ujutro odlaze s posla. Oni rade noću, a nakon smjene izgledaju kao rudari koji su 12 sati bili u dubokom rovu.

– Nekad se u Dohi radilo 24 sata dnevno, u smjenama, ali sada se radi po 12 sati, i to po mraku, kada padnu temperature. Nije lako, ali pristali smo na ponuđene uvjete. Nije tajna, radimo za 500 do 600 dolara mjesečno. Nekima je to malo, Katarac toliko potroši u jednom izlasku, ali u našim zemljama to je velik novac. Poslodavac nam je osigurao smještaj i hranu, a većinu zarade šaljemo kući. Neki izdrže šest-sedam mjeseci, neki godinu dana – govori mi Indijac koji je želio ostati anoniman da ne bi imao problema s poslodavcem.

Većina radnika smještena je u naseljima izvan grada, u barakama, u skromnim uvjetima:

– Neki poslodavci za važnije radnike unajme vile i u njih smjeste po dvadeset-trideset ljudi. Oni imaju malo bolje uvjete od nas koji živimo zaista skromno. Ovdje ili radiš ili se odmaraš i spavaš. To je jedini spas, samo se tako može izdržati sljedeća noć – objašnjava moj sugovornik. Dosta radnika umire, po nekim podacima bilo je već stotinjak smrtnih slučajeva unatoč tome što je nekoliko tisuća radnika na gradilištima stadiona za Svjetsko nogometno prvenstvo dobilo i “rashladne prsluke” koji su zadnja riječ tehnike i, kako kažu organizatori, mogu sniziti tjelesnu temperaturu za 15 stupnjeva.

– Rashladni prsluci imaju potencijala promijeniti živote našim radnicima – tvrdi predstavnik organizatora Mahmud Kutub.

Prsluci su razvijeni u suradnji s britanskom tvrtkom za proizvodnju rashladnih sustava TechNiche. Počinju djelovati nakon što se potope u vodu. Vodu upiju polimerska vlakna u prsluku, a dok ona isparava, protočni kanali ugrađeni u prsluk hlade čovjeka koji ga nosi. Polimerska vlakna zadržavaju vodu nekoliko sati, što radniku donosi dugotrajno olakšanje. Organizatori su dosad podijelili 3500 prsluka onima koji rade najteže poslove.

– Čuo sam za te prsluke i za hladne ručnike, ali ih još nisam vidio. Sa skupinom sunarodnjaka, a ima nas dvadesetak iz istog grada, radim na gradnji stadiona Al Gharrafa. Nije lako, ali moramo izdržati kako bismo prehranili obitelji, kako bismo djeci omogućili školovanje. Izbora nemamo, a sami smo izabrali ovaj posao, pristali na uvjete i plaću. Znam da postoji mogućnost ozbiljne bolesti, pa čak i smrti, ali pokušavam o tome ne razmišljati – zaključio je naš razgovor sićušni Indijac odlazeći žurno u svoju sobicu, noseći vrećicu u kojoj su bili ostaci sendviča i pola litre vode.

Nedavna istraživanja potvrdila su da rad na visokim temperaturama kobno opterećuje krvožilni sustav, a ekstremni toplinski stres dovodi do fatalnih srčanih udara. Istraživanje objavljeno u časopisu Cardiology Journal, a proveli su ga vodeći svjetski klimatolozi i kardiolozi, povezalo je broj srčanih udara i toplinske udare. Istraživali su smrt 1300 nepalskih radnika (od 2009. do 2017.) i otkrili da su katarske vlasti u hladnijim mjesecima oko 22% smrtnih slučajeva pripisivale srčanim udarima, dok je u ljetnim mjesecima to poraslo na čak 58%.

Na gradilištima nema pitke vode ni hlada

– Najveći je problem što na većini gradilišta nema pitke vode. Sami se moramo opskrbiti kako bismo izdržali deset sati rada na ovim vrućinama. Uz to, čak i kada imamo stanku, teško možemo sjesti u hlad. Ovdje hlada nema! Na osam sati rada imamo stanku od 30 minuta. Ne znam koliko ću još moći izdržati – kaže Nepalac koji radi u društvu Kenijca, a on kaže:

– Kod mene u domovini je vruće, ali ovo ovdje... to nije normalno.

Pitamo ih kako su zdravstveno zbrinuti?

– Ovisi od poslodavca do poslodavca. Neki odbijaju izdati katarske zdravstvene iskaznice. Mi ih imamo, ali bolje da se ne razbolimo jer čekanje u gradskoj bolnici zna potrajati gotovo cijeli dan. Gužve su ogromne, a za odlazak privatnom liječniku trebala bi mi godišnja plaća – istaknuo je dečko iz Nepala.

Za kraj smo upitali Igora Arbutinu, s obzirom na to da u Kataru ima dva milijuna stranih radnika koji dolaze iz siromašnih zemalja, je li to povećalo stopu kriminala?

– Toga ovdje nema. I najmanja krađa donosi zatvor i deportaciju. A vjerujte, ovim radnicima nikakve kriminalne aktivnosti ne padaju na pamet – zaključio je naš odbojkaški trener.