Imate kupca, reče prodavačica kruha mesaru kad je ugledala naše malo pleme od sedam koje stoji uz pult za meso u trgovini u Trogiru. Pogledao je iza zida i viknuo: “Neka čekaju!” Svi smo to čuli, ali s obzirom na to da smo svi plavi, vjerojatno je mislio da smo njemački, austrijski ili skandinavski turisti koji su previše “glupi” da bi razumjeli njegovu nepristojnost.
Rekao sam: “To vam nije u redu,” na hrvatskom, dovoljno glasno da su i mesar, tri metra od mene, i prodavačica kruha na 10 metara mogli čuti. Nadao sam se da je voditelj poslovnice u blizini. Prodavačica kruha izgledala je posramljeno. Taj je klaun naposljetku izašao i poslužio nas, uz minimalan napor i s još manje šarma. Pretpostavio sam da je zauzet mesom u skladištu, ali ipak smatram da je dužan najprije uslužiti kupce. Kad smo se vratili u unajmljenu kuću, moj sedmogodišnji sin je pitao: “Znaš li što je radio?” Pretpostavljao sam da je radio nešto vezano za posao, nešto što je moralo biti odmah učinjeno. Ali bio sam u krivu. Tomislav je imao bolji kut gledanja i jasno ga je vidio. Mesar je sjedio iza zida i tipkao na mobitel, vjerojatno se dopisivao s nekim, dok su klijenti čekali. To je bilo u srijedu.
Petak je krenuo bolje, bili smo u modernom ribolovu u drugom supermarketu u Kaštel Sućurcu. Dama iza pulta za ribe bila je malo sramežljiva, ali šarmantna. Malo smo čavrljali. Tepala je našoj maloj Magdaleni, a ja sam zatražio brancin koji je preporučila... ugodan susret sa ženom koja je očito voljela ljude, i ozbiljno je shvatila svoj posao. Već sam prošao mesara na putu do pulta s ribama. Odmah se nasmiješio i ponudio pomoć. Objasnio sam da samo gledam, ali da ću se vratiti. Deset minuta kasnije, birali smo meso za ražnjiće koju smo željeli napraviti sljedećeg dana. Ovaj je mesar bio potpuna suprotnost od “neka čekaju” mesara, bio je šarmantan, volio je ljude i savjesno je obavljao svoj posao.
Ponašanje prodavačice ribe i mesara uljepšalo je cijelu našu percepciju ovog supermarketa. Unatoč činjenici da je bio loše organiziran (nikakvo razmišljanje nije uloženo u ergonomiju) i da je rasvjeta bila neadekvatna, svidjelo nam se kupovati tamo, bar na neko vrijeme. Sreće nam je ponestalo s blagajnicom. Namrštila se kad smo se približili, nije nas pozdravila ni na jednom jeziku i bila je općenito odbojna. Trgovina nije bila puna kupaca, pa njezin stav nije bio posljedica preopterećenosti poslom. Radila je u istom dućanu kao šarmantna prodavačica ribe i mesar, vjerojatno je zarađivala sličnu plaću, ali je mentalno i emocionalno radila s “neka čekaju” mesarom.
Odvratna narav blagajnice negirala je svu dobru volju s kojom su prodavačica ribe i mesar pristupili našoj obitelji. Ovo je sramota za sve. Za nas kao potrošače, koji smo dali ovoj narogušenoj zvijeri nekoliko stotina kuna. Za njezine šarmantne kolege, čije je najbolje napore uništio njezin negativan stav. Za trgovinu, čiji je brend uništila žena koja treba biti njihov ambasador. Ljudi poput ove blagajnice i “neka čekaju” mesara su rak našeg društva u kojem više od 20% ekonomije ovisi o turizmu. Oni čine više štete nego koristi, pa ih nema smisla držati na poslu. Radije bih čekao dodatnih deset minuta na šarm nego dobio instant namrgođenost.
VIDEO Evo kolike su zapravo plaće po zanimanjima u Njemačkoj: