Od 2000. godine četiri od šest hrvatskih premijera bili su pravnici koji su odradili više od 12 godina mandata. I sve to vrijeme hrvatsko pravosuđe jedan je od naših najvećih problema.
Nijedan od tih bivših studenata Pravnog fakulteta u Zagrebu nije se posebno angažirao u onomu u čemu je trebao najviše pokazati, već su prepustili svojim ministrima da se nose s tim problemom. Dakako, ne može se očekivati da premijer uz brojne obveze koje ima traži rješenja za pravosuđe, ali minimum je očekivati da će pravnik barem imati izražen senzibilitet za pravosuđe i da će znati adekvatno ocijeniti koliko je njegovo funkcioniranje bitno za gospodarstvo zemlje, koliko je poticajno ili destimulirajuće za investitore i poduzetnike to kako nam funkcionira pravosuđe, što znači ako se neki sudski predmet rješava godinama.
Izvješća Europske komisije za učinkovitost pravosuđa (CEPEJ), koja obuhvaćaju zemlje Vijeća Europe, njih 47, svake dvije godine podsjećaju nas gdje nam je mjesto i upozoravaju nas što nam je činiti. Sve smo to na teoretskoj razini znali, ali u CEPEJ-ovu izvješću potkrijepljeno je egzaktnim statističkim podacima usporedivim s drugim zemljama, manje ili više sličnima nama. CEPEJ-ovo izvješće ogledalo je onoga koliko ulažemo u pravosuđe, ne samo financijski, premda je važno i to koliko ulažemo i u što. I jesu li naša očekivanja od pravosudnog sustava adekvatna onomu što ulažemo i kad je riječ o zakonodavstvu, organizaciji pravosuđa, osuvremenjivanju kroz primjenu novih tehnologija, optimiziranju i kvalitativnom korištenju rada pravosudnih djelatnika.
Osobito su mediji, a onda i građani skloni zbog ekscesnog slučaja olako potezati teške riječi ne propitujući se dublje što se krije iza takvog ekscesa. Je li on posljedica sustava ili je individualan pa je neprimjereno uopćavati ga i na taj način štetiti čitavom pravosuđu i svima nama. A sustavnim problemima hrvatskog pravosuđa, osim kampanjski uoči izbora, a i tada krajnje populistički, nitko se ne bavi osim onih koji to moraju, prije svega u Ministarstvu pravosuđa, s političkom, financijskom i općom podrškom kakvu imaju, te samih sudaca, državnih odvjetnika...
Izvješće CEPEJ-a ipak pokazuje kako se unatoč svemu, i bez naklonosti hrvatskih premijera pravnika, ipak događaju bitni pomaci. U nizu pokazatelja Hrvatska pokazuje znatan napredak pa smo po nekima i šampioni među 45 zemalja. Osobito je ohrabrujuće što izvješće CEPEJ-a nije obuhvatilo i znatne pomake u smanjenju broja predmeta, kako tekućih tako osobito onih starijih, koji su se dogodili i u protekle dvije godine, zahvaljujući prekršajnoj reformi pokrenutoj u vrijeme ministra Orsata Miljenića.
K tomu, i paket reformskih zakona koji bi trebao značajno doprinijeti boljoj iskoristivosti prekršajnih sudaca nakon ukidanja prekršajnih sudova, uz ravnomjerniju opterećenost sudaca, sasvim će sigurno rezultirati daljnjim poboljšanjima pokazatelja učinkovitosti i kvalitete hrvatskog pravosuđa, pa i njegove percepcije. Tomu trebaju dati doprinos i mediji isticanjem pozitivnih pomaka, a ne samo na štetu svih na negativnim ekscesima graditi lošu opću sliku o hrvatskom pravosuđu.
Ovršni Orsat. On je zaslužan za ovršni zakon. Zašto se ovoj ljigi uopće daje medijski prostor. Čovjek koji je omogućio ovršavanje bakica... Fuuuuuj ne postoje riječi kojima bi opisao gađenje prema ovom parazitu, kao i prema cijelom sdp-u, koji donese ovršni zakon i sada su to kao zaboravili...