Kada su tog proljetnog jutra, 21. travnja 2004. godine, došli na posao djelatnici Centra za socijalnu skrb u Vitezićevoj 57 nisu slutili da će, samo pola sata kasnije, proživljavati pravi pakao. Drama je počela u 8 i 30 sati, kada je do zuba naoružan bivši branitelj i štićenik Centra, Mirko G., ušao u zgradu, savladao zaštitara tvrtke te ga prisilio da mu preda oružje.
Naoružan pištoljem i dvjema ručnim bombama, otišao je potom na prvi kat zgrade, gdje je zatočio četvero djelatnika centra, jednog muškarca i tri žene, prijeteći da će zgradu dignuti u zrak. Čim su shvatili što se događa, 40-ak uspaničenih djelatnika Centra zaključalo se u svoje urede, a pola sata kasnije, pred zgradu su stigli policija, vatrogasci i Hitna pomoć te pregovarački timovi MUP-a i Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.
Čim su započeli pregovori s otmičarem, vatrogasci su prestravljene djelatnike Centra počeli izvlačiti kroz prozore njihovih ureda, te su ih s prvog kata, uz pomoć ljestava, spuštati na zemlju. U međuvremenu, na poprište događaja stigli su i specijalci s dugim cijevima, a čitav prostor oko zgrade bio je blokiran, jer se strahovalo da bi moglo doći do pucnjave i eksplozije.
Kako bi se izbjegao tragičan scenarij i ljudske žrtve, u napetim, višesatnim pregovorima, tadašnji pomoćnik ministra zdravstva i socijalne skrbi, Dragutin Keserica, pristajao je na sve uvjete otmičara. Nakon što mu je odmah isplaćeno 8 000 kuna, Mirko G. je zatražio još 100.000, te stan za sebe i još jedan stan za svog sina. Otmičar je, naime, završio kao socijalni slučaj, jer nije mogao platiti dugove kamatarima te je stoga bio prisiljen prodati dva svoja stana.
POVEZANI ČLANCI:
Večernjakov je izvor tada otkrio da su, kako bi se talačka kriza čim prije okončala, tada hitno ispisana dva lažna rješenja o dodjeli stanova. „Mirko, evo rješenja, tu je rješenje za stan“, začulo se kroz otvorene prozore Centra, a pregovarač je spominjao čak i broj rješenja te točnu kvadraturu i adresu navodno dodijeljenog stana.
Pomoćnik ministra obećao je tada Mirku G. i vojnu mirovinu, iako on nikad nije bio u ratu. Uvjeren da su njegovi zahtjevi ispunjeni, otmičar je oko 10 sati oslobodio prve dvije taokinje, Martinu D. i Mariju K. Nakon izlaska iz zgrade jednoj od njih je pozlilo te joj je pomoć pružena u vozilu Hitne pomoći. U 10 i 50 sati oslobođen je treći talac, pravnik centra Davor S., a par minuta nakon toga na poprište događaja stigao je tadašnji gradonačelnik Zagreba, Milan Bandić te političari, među kojima je bila i Jadranka Kosor.
Nakon tri sata pregovora, u 11 i 40 sati, Mirko G. se konačno predao policiji. Na glavni ulaz Centra izašao je bez lisica na rukama te je sproveden u policijsku postaju Trešnjevka. Istovremeno, iz zgrade je izašla i posljednja taokinja, djelatnica Centra Vesna V., koju je na izlazu dočekao prestravljeni suprug.
Prema izjavi tadašnje glasnogovornice PU zagrebačke otmičaru je prijetila kaznena prijava zbog protupravnog oduzimanja slobode, a moguće i zbog prijetnje i dovođenja drugih osoba u opasnost. Nakon okončanja drame novinarima nitko nije želio otkriti što je sve bilo obećano Mirku G. te hoće li ta, talačkom krizom iznuđena obećanja, uistinu biti i ispunjena.
Što je bilo na kraju sa stanovima?