Upoznajte Simbu! Tko pozvoni kod Sandre Lukšić, on mu otvori vrata

Splićanka Sandra Lukšić i Simba su nerazdvojni.

Ona je invalidna osoba, a on je labrador, njezin rehabilitacijski pas. Njih dvoje zajedno idu u dućan, ljekarnu, kafiće, restorane, u šetnje, Simba pod njezinim krevetom spava i ne odvaja se od svoje vlasnice ni na minutu.

Dva dana do eutanazije

– Nikamo ne idem bez njega! Ne znam što bih bez Simbe – grli svog najboljeg četveronožnog prijatelja Sandra kojoj je labrador nezamjenjiva pomoć u svakodnevnom životu. Dresiran je u Centru za rehabilitaciju Silver u Zagrebu, jedan je od pet obučenih rehabilitacijskih pasa u Hrvatskoj i jako dobro zna kako Sandri život učiniti lakšim.

Teže je pokretna, ne može se sagnuti ni čučnuti, ali zato ima Simbu koji skače čim joj nešto ispadne na pod, uzima predmet u zube i stavlja joj ga u ruke. Trči i na zvonjavu njezina mobitela, pronalazi ga i donosi vlasnici. Pozvonite li Lukšićevima, nemojte se iznenaditi kada vam ulazna vrata otvori labrador. To je njegov posao. Zna otvoriti i perilicu i izvaditi rublje te donijeti stvari iz ladica i ormara.

– Izvrsno je obučen. Zna namjestiti invalidska kolica, dovući ih i pripremiti – hvali ga Sandra, koja je na sreću pokretna i Simbu sama vodi u šetnju, što čini dobro i njoj i njemu.

– Čim vidi da se oblačim i obuvam, donosi mi svoju uzicu, stavlja mi je u ruke i otvara vrata da idemo van – kaže Sandra.

Simba svoju gazdaricu, s kojom dobro i zlo dijeli od studenog prošle godine, a ona ga obasipa ljubavlju i pažnjom, obožava. Kako i ne bi, napatio se poprilično u svom dvoipolgodišnjem životu. Bio je lutalica, zapušten i gladan kada su ga uz cestu pronašli vinkovački komunalci i smjestili ga u azil gdje je proveo 58 dana. Samo dva dana su ga dijelila od eutanazije kada mu je pronađena udomiteljska obitelj. Međutim, držali su ga na lancu pa im je oduzet zbog neodgovarajućih uvjeta, nakon čega je predan "Silveru" gdje su njemu prepoznali potencijal rehabilitacijskog psa.

Testirali su ga, bio je najbolji među 50-ak pasa i slijedila je obuka. Gotovo godinu i pol dana s njim je radio instruktor Zoran Petrovski, nakon čega je Simba od običnog lutalice postao stotinjak tisuća kuna vrijedan rehabilitacijski pas, vrhunski profesionalac u svom poslu.

– Jako sam sretna što sam ga dobila. Predala sam zahtjev za rehabilitacijskim psom splitskom Centru za socijalnu skrb, oni su dali pozitivno mišljenje, a nakon par mjeseci pozvali su me iz Silvera. Otišla sam u Zagreb. Doveli su mi Simbu, bio je sav nikakav, baš je imao crijevnu virozu, ali odmah mi je ljubio ruke i mazio se. Oduševio me je! Nakon par tjedana Zoran je došao k meni doma jer svi ukućani moraju biti suglasni s dolaskom psa. Živim s majkom, koja mi je velika pomoć i podrška, naravno da je to prošlo bez problema. Nakon toga sam provela jedno vrijeme u Zagrebu na prilagođavanju psa i korisnika koje se odvija uz nadzor i pomoć cijelog stručnog tima u Silveru. Simba je već bio odrastao pas i najvažnije je bilo da me prihvati kao "svog čovjeka". Kada sam mu postala "glavna", dobila sam ga i došli smo kući, u Split – govori nam Sandra, jednako zanimljiva kao i njezin pas pomagač.

Unatoč invalidnosti, živi aktivno i nastoji pomoći ljudima. Čak devet godina provela je u Sarajevu, kao zaposlenica međunarodnih humanitarnih organizacija. Došla je 1997. godine nastojeći ljudima olakšati život u ratom razrušenom i podijeljenom gradu.

– Bila sam tada mlađa i pokretnija. Živjela sam sama i nastojala sam pomoći drugima, ali nakon očeve smrti, vratili sam se u Split živjeti s majkom. U Sarajevu sam bila podstanarka, mučio me je bronhitis pa sam zaključila da je za nas obje bolje da se vratim kući, na more. Nakon povratka, zaposlila sam se u jednoj privatnoj firmi, bila sam projektni menadžer. Nakon toga sam postala upraviteljica Zadruge osoba s invaliditetom koja je okupljala devet udruga. Međutim, došla je kriza, udruge su raspolagale sa sve manje novca i koncept zadruge je propao. Zdravlje mi je bivalo sve lošije i otišla sam u mirovinu – kaže Sandra. Mirovina joj je obračunata na 750 kuna, ali dobiva 1003, što je najmanji iznos, a osobna invalidnina joj je 1250 kuna.

Zatvoreno igralište za pse

– Nemam pravo na rehabilitaciju. Kretanje mi je nužno, a zato je tu Simba da me pokrene – govori Sandra koja iza sebe ima sedam operacija i brojne dijagnoze. Zdravstvene poteškoće su progresivne i sve se teže kreće. Unatoč tome, ne miruje kod kuće. Kao umirovljenica, bila je aktivna kada se uređivala plaža za pse u Splitu, a sada se zahvaljujući i njezinu angažmanu priprema uređenje prvog zatvorenog igrališta za pse. Simba se negdje mora istrčati, a u gradu je još jedan Silverov pas pa se povezala s vlasnicima. Pronašle su prostor, Gradski kotar Trstenik se složio, Grad je sve odobrio, a novce za radove su zatražile i dobile od PBZ-a koji im je donirao 25.000 kuna.

– Još uvijek nam nedostaje 7400 kuna da zatvorimo financijsku konstrukciju, ali nadamo se da ćemo ili pronaći još jednog sponzora ili animirati vlasnike pasa da daju priloge. Samo u mojoj zgradi ima 12 pasa, grad je velik, a igralištem ćemo se svi koristiti – najavljuje Sandra koja Simbi želi pružiti prostor za igru, a korist će imati svi splitski psi.

Iako Simba ima jasno vidljivu oznaku rehabilitacijskog psa, ljudi često ne znaju da ga smije voditi unutar svih prostora. – Nekidan mi je prodavačica rekla da ne smijem u trgovinu sa psom, ali kada sam joj objasnila, bilo je u redu. Najčešće je tako.

Imala je Sandra i vrlo neugodno iskustvo u jednoj poznatoj splitskoj konobi. Vlasnica ju je doslovno izbacila van, zajedno sa Simbom.

– Nisam ih prijavila. Obavijestila sam medije jer sam željela da ljudi znaju da nisu samo psi vodiči ti koji smiju sa svojim vlasnicima ulaziti u javne prostore. Simba je moj pomagač, jednako mi je važan kao i slijepoj osobi pas vodič – kaže Sandra i miluje Simbu koji osjeća koliko ga njegova gazdarica voli. Njoj za ljubav sprijateljio se i s njezinom mačkom. Od početnog obostranog nepovjerenja, suživot je postao idiličan pa jedu i piju iz iste zdjele.

>>Labrador Simba prošao je težak put do uspjeha

>>Errol, labrador s misijom, oslonac je Bruni 
u svim zadacima