Jesu li prošlotjedni povišeni tonovi između ministrice Blaženke Divjak i posebnog premijerova savjetnika za ekspertnu radnu skupinu Radovana Fuchsa zbog kurikula povijesti bili opravdani? Ako se to pitanje postavi članovima stručne radne skupine koji su radili na kurikulu povijesti, odgovor je niječan.
Kratki rokovi kojih se mora držati i sama ministrica Divjak, a o kojima itekako ovise stručnjaci, u ovom slučaju njih šest, od kojih je troje izabrano javnim natječajem, a troje postavljeno direktno – po jedan predstavnik iz Ministarstva obrazovanja, jedan iz Agencije za odgoj i obrazovanje i jedan kao predstavnik ERS-a, a sve da se Divjak ne bi susrela s kašnjenjima pri direktnoj implementaciji “Škole za život” rezultirali su velikim optužbama. Naime, “kurikul povijesti izmijenjen je nakon javne rasprave od prvotnog dokumenta danog na javnu raspravu.”
A kako zapravo izgledaju dva usporedna dokumenta – onaj prije rasprave i onaj koji su doradili članovi stručne skupine? Kurikul i dalje sadrži pet koncepata: vrijeme i prostor, uzroci i posljedice, kontinuiteti i promjene, izvori i istraživanje prošlosti i interpretacije i perspektive, dok su tematska područja umjesto na tri, sada definirana na pet organizacijskih područja obuhvaćajući društvo, ekonomiju, znanost i tehnologiju, politiku i filozofsko-religijsko- estetsko područje povezujući tako sadržaj i jasno obrazlažući ishode po kojima će učenici morati svladavati gradivo.
U roku koji su dobili članovi svih radnih skupina za svaki pojedinačni kurikul bili su dužni dokument uskladiti s pritužbama iz javne rasprave, ali i istodobno ga uskladiti i s jedinstvenom metodologijom kurikula koji definira ishode, a koji nije bio usvojen prije nego li je ministrica odlučila dokument povijesti staviti na javnu raspravu. Uostalom, i tada je naznačeno da će se, kada ekspertna radna skupina dovrši metodologiju za koju je odgovorna, ona u kurikul implementirati i s pritužbama iz javne rasprave.
Štoviše, ono što je prije nekoliko mjeseci svima bilo na ponos, naročito Ministarstvu, koje je naglašavalo da je uključilo i sve institucije koje su dale svoje komentare i procjene kurikula, sada je ispalo tek mrtvo slovo na papiru – o komentarima i njihovim usvajanjima institucije od ministarstva nikada nisu dobile povratnu informaciju.
Ivica Kostelić svira gitaru u Wengenu
povijest u hrvatskoj pise pupavac a ministrica divjak tumaci povijest po beogradskoj i velikosrpskoj matrici...