Uskrsli je Isus bit kršćanstva

Niti jedan blagdan nije tako velik, pun spomena i simbola, za vjernike vjere i veze s Crkvom. Uskrs jest najveći i najvažniji kršćanski blagdan, a najduže je i vrijeme priprave za njega. Traje četrdeset korizmenih dana, od Pepelnice ili Čiste srijede do Uskrsa, a u odricanju mnogih podsjećamo se da je toliko dana Isus postio i molio u pustinji, pripremajući se za početak propovijedanja.

Slavljenje
Maslinove grančice, blagoslovljene na Cvjetnicu, potom bojenje i ukrašavanje jaja, obiteljsko pripremanje posebne uskrsne hrane, procesije, pa i cijeli igrokazi (posebice na jugu Hrvatske) kao spomen na Isusovu muku simboli su i događaji koji se, od malih nogu, urezuju u tradiciju i pamćenje svake kršćanske nacije, tako i hrvatske. Slavljenje Uskrsa nekako je uzvišenije, svakako vjerskije od onog tijekom Božića.

Tada se veselimo Rođenju, no jedinstveniji je svakako događaj Isusova uskrsnuća, njegova života nakon zemaljske smrti. Temelj je to vjerovanja na kojem se zasniva kršćanstvo. Ovaj je blagdan znatno manje komercijaliziran od Božića, a važan je ljudima i stoga što se u vrijeme Uskrsa potiče običaj naših baka i djedova, u uzajamnosti i solidarnosti.

Korijeni
Korijeni Uskrsa nalaze se i u pretkršćanstvu, u običajima posvemašnje proljetne obnove, kako ljudi, tako i prirode. Ta se poveznica i tradicija vide u jajetu, koje je oduvijek bio simbol života, u mnogim civilizacijama. Svemir je imao oblik jajeta u iranskom zoroastrizmu, a još su stari Egipćani, pa Babilonci i antički Rimljani, darivali zaljubljenicima jaja.

Taj prasimbol života rabe i drevni Grci, kod kojih je Zeus u liku labuda oplodio Ledu, kraljicu Sparte, koja je, pak tada snijela jaje iz kojega su se izlegli Kastor i Poluks. Uz takve priče vezana su i božanstva poput boginje Ištar i Astarota (engleski Easter - Uskrs). Priča se širi i do Indije, Kine. Iz razvaljenog jajeta tako izlazi i Brahma, indijski bog stvoritelj sviju i svega. Sve do jajeta kao simbola Isusova uskrsnuća. Pasha, Pesah, Paques, Pasqua, Pascua de fores, Pascoa, na raznim jezicima označava isto - napuštanje starog stanja smrtnog čovjeka i uvođenje novog stanja - stanja života.

Već samo ime blagdana - Uskrs - nameće i pitanje: odakle taj naziv? Svakako, ta je riječ puna poruka i upozorava na ono čudo, kako vjeruju kršćani, kada Isusov život nije završio smrću na križu. Taj događaj je, nedvojbeno, stvorio i zajednicu Isusovih učenika, a vezan je i uz krštenje. Stoga i postoji ta veza između Uskrsa i krštenja i njihova slavljenja nedjeljom.

Poruka je - Isus je, dakle živ, a bio je umro, a njegovo uskrsnuće oglašava i početak novog poretka, novi život za sve ljude koji se krste. U nekim našim krajevima ta veza između Uskrsa i prethodne povijesti spasenja nosi i ime Vazam ili Vuzem.

Običaji
Možda su običaji Uskrsa manje bogati od onih na Božić, ali svakako su - vjerskiji. Slavljenje Uskrsa obuhvaća uskrsna jaja i blagoslov jela, krijesove, ophod tzv. raspetnika, uskrsna kola, čak i šibanje i polijevanje vodom, a središnji je događaj - uskrsno čestitanje, posebno obiteljsko blagovanje i time obnova dobrih odnosa među rođacima, susjedima i svima koji su si bližnji.

Najznačajniji u pripremi toga blagdana su zadnjih osam dana pripreme koje nazivamo Veliki ili Sveti tjedan. Počinje Cvjetnicom, prigodom koje se vjernici prisjećaju Isusova svečana ulaska u Jeruzalem.

U crkvama se tada vjernici počinju pripremati za središnji događaj slavljenja Isusova uskrsnuća. Svi su ti dani u tjednu - Veliki. Na Veliki ili Sveti četvrtak obilježava se dan Isusove posljednje večere. Tada Crkva ulazi u Sveto trodnevlje. Veliki je petak spomen na Isusovu muku i smrt, Velika subota dan je Isusova počinka u grobu, a na Uskrsnu nedjelju, trećeg dana nakon zemaljske smrti, Bog je, kako vjeruju kršćani - Isusa uskrisio od mrtvih.

Radost
Uskrs je stoga za kršćane vrijeme radosti, jer kroz najveća iskušenja dolazi se do Isusova, ali i vlastita uskrsnuća. Stoga ga prvo slave okupljanjima u crkvama, potom ga nastavljaju slaviti u domovima, svojim i prijateljskim, a posebno je vrijedna, tamo gdje se još očuvala, tradicija javnog slavljenja Uskrsa. Kad bi se tražila jedna riječ koja bi okarakterizirala svu vjersku i simboličnu jakost uskrsnog blagdana, svakako bi to mogla biti - međuljudska povezanost.