Tri dana prije Božića LaudatoTV, obiteljska televizija s kršćanskim vrednotama, iskoračila je iz kabelski omeđenog prostora dotadašnjeg emitiranja isključivo preko MaxTV-a u tzv. zemaljsku koncesiju za područje Zagreba i njegove okolice i Karlovca. Naizgled je to malen korak u globalnom medijskom prostoru, ali velik za tu televiziju, odnosno za jedan kršćanski medij u Hrvatskoj, projekt koji je otpočetka oslonjen na vlastite snage, domišljatost i hrabrost njegovih pokretača.
Temelj za pokretanje LudatoTV-a bio je istoimeni portal Laudato.hr, koji se nije zadovoljio zauzimanjem uskog dijela internetskog prostora, već je, zahvaljujući odlučnosti njegovih privatnih vlasnika, osnivača i širokog kruga podupiratelja, odlučio napraviti taj veliki iskorak prema televiziji. Pokretanje kršćanske, tj. katoličke televizije u Hrvatskoj, kao što se u ovom slučaju radi, budimo posve iskreni, projekt je neviđenih i nesagledivih razmjera, spoj avanturizma i ludosti s jedne strane, vjere i odlučnosti s druge. Naime, u posljednjih dva desetljeća bljesnule su mnoge ideje o pokretanju kršćanskih/katoličkih dnevnih, tjednih ili mjesečnih novina, kao i televizija, koje su vrlo brzo zamrle ili zakratko propale. Mnogi entuzijasti u medijskom prostoru nisu shvaćali kako u jednoj gotovo stopostotnoj kršćanskoj zemlji, s tobože tako velikim utjecajem Crkve nije moguće dobiti s jedne strane potporu i interes javnosti i investitora, a s druge podršku crkvenog vrha. U posljednjih nekoliko godina zaživjeli su tek neki kršćanski portali, koji se bore s financijama, kao i većina neovisnih portala, s time da je tek spomenuti Laudato.hr napravio ovaj veliki iskorak u medijskom prostoru i jednim svojim dijelom prerastao u televiziju. LaudatoTV nije vjerska televizija, a osobito nije “klerikalna”.
Ima, dakako, vjerskog sadržaja, ali dominira “obiteljski štih”, tj. program bez nasilja, ubojstava, seksa i stupidnih serija, kojima su zatrpani programi ostalih televizija. Opredijelivši se za takvu vrstu produkcije, očito su našli interes kod publike i polako se šire svoju gledanost. Stasali su, što nije tajna, uz pomoć i donacija nekih stranih biskupskih konferencija, npr. poput nekih značajnijih kao one iz SAD-a. No, još uvijek nisu, koliko je poznato, u budžetu Hrvatske biskupske konferencije, koja najveći dio svojih financija bazira na novcu iz proračuna, dakle, onom hrvatskih građana. Novcu koji je lijevo-liberalnom dijelu javnosti često sporan, premda je jasno da proračun puni većina građana koji se statistika registrira kao kršćane tj. katolike. A koji od ovoga Božića u svojim domovima mogu gledati televiziju s kršćanskim i obiteljskim vrijednostima. Logika je jasna i hrvatski bi biskupi sada snažnije mogli poduprijeti projekte, koji očigledno imaju prođu na medijskom tržištu. Na kojemu vlada itekakva borba za prevlast i gledanost. A očito i interes za kršćanske i obiteljske vrijednosti.