'Ustaška emigracija' traži formulu ujedinjenja s 'crvenom domovinom'

Nikada kroz godinu nismo tako povezani s djetinjstvom i rodnim krajem kao večeras na Badnju noć i sutra na Božić. Osobito će biti dirljivo među hrvatskim iseljenicima. Njih četiri milijuna slavit će Božić daleko od rodnoga kraja. Ne postoji kutak svijeta u kojemu se večeras neće čuti “Tiha noć”. Na hrvatskom! Kada bi u ponoć gorjela svjetla samo u njihovim domovina nigdje na zemaljskoj kugli ne bi bilo mraka. Posvuda bi svjetlilo iz hrvatskih domova. Zato je, na žalost, u njihovim rodnim kućama već odavno ugašena i posljednja svijeća.

U svijet ih je prognalo siromaštvo. I neke tuđe vojske. Vjerovali su kako će se brzo vratiti. Danas, u tuđini je sve njihovo. Obitelj. Dom. I čežnja. U povratak više ne vjeruju. Tužni su što ih domovina ne zove.

Među malobrojnima koji će za Božić biti u domovini su članovi novoosnovanoga Savjeta Vlade RH za izvandomovinske Hrvate. Njih 55 proteklog su se tjedna okupili u Zagrebu. Za prvog predsjednika izabrali su predstavnika iz BiH (prof. dr. Nevenko Herceg). Snažna je to poruka jer su hrvatski iseljenici u dalekom svijetu prepoznali kako je ovoga trenutka prioritet nacionalnog korpusa bitka za opstojnost i ravnopravnost bh. Hrvata.

Savjet je tražio i formulu za novu kemiju koja bi povezala dvije Hrvatske. Domovinsku i iseljenu. Te dvije Hrvatske kao da jedna drugu ne razumiju. Vjeruju stereotipima koje su sami stvorili. Iseljenici se u domovini vrlo često prikazuju u iskrivljenoj slici. Najčešće kao “nepismena ustaška emigracija”.

A oni opet domovinu doživljavaju “precrvenom” i nezahvalnoj prema svemu onome što su za nju dali.

Izvandomovinski Hrvati podijeljeni su u četiri skupine. U jednoj su Hrvati iz Bosne i Hercegovine, u drugoj oni iz država gdje su nacionalne manjine, a u trećoj i četvrtoj su iseljenici u Europi i prekooceanskim državama. Svi oni vode bitku za očuvanje nacionalnog identiteta.

Od svih njih jedino Hrvati u BiH nisu dijaspora. Oni su konstitutivan narod. Zbog diskriminacije prijeti im nestanak. Ili asimilacija. Želi ih se prekrstiti u naciju “Bosanac”. Takvu poziciju Hrvati već imaju u državama gdje su tradicionalne manjine (Austrija, Češka, C. Gora, Italija, Kosovo, Mađarska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Srbija). Njima se, baš kao i u BiH, pokušava nacionalni identitet zamijeniti regionalnim. Pa su oni tamo najčešće samo Šokci, Bokelji, Bunjevci, Janjevci, Gradišćani, Krašovani, Raci, Moravšti i Moliški Hrvati.

Snaga koju ima hrvatska dijaspora je neprocjenjiv intelektualni, duhovni, politički i gospodarski kapital. Prema podacima Svjetske banke, novčane pošiljke iseljenika za prošlu godinu su iznosile 1,156 milijardi eura. Ako se tome dodaju investicije i nekretnine, doprinos u turizmu, neevidentirana gotovina, onda je taj iznos mnogo veći. Unatoč što je dijaspora najveći “strani investitor”, Hrvati (i u RH i u BiH) na to gledaju ravnodušno.

Ima naznaka da je takvom odnosu došao kraj i da će u odnosima “nas” i “njih” zapuhati neki novi, bolji vjetrovi. Nakon godina hladnog rata službeni Zagreb je najprije zatoplio s bh. Hrvatima. Potom utemeljio i Ured za izvandomovinsku Hrvatsku. Stvara se ambijent za drukčije, kvalitetnije odnose. On ništa neće značiti bez jasne strategije. Kakva je primjerice u Irskoj. Koja je kroz program “Uspjeti u Irskoj” potaknula iseljeništvo na povratak i otvaranje novih tvrtki. Slično je i u Škotskoj. Oni imaju program “Inicijativa za dolazak doma”. Mobiliziraju iseljeništvo da barem jednom godišnje posjeti rodni kraj. Zahvaljujući toj inicijativi, samo od turizma uspjeli su zaraditi 86 milijuna dolara.

Hrvatsko iseljeništvo svakako je darežljivije od škotskoga. Žele investirati i u RH i u BiH, žele prenijeti svoja golema iskustva, a neki bi se možda i vratili. Ali... Netko ih treba uvjeriti kako im se to isplati. Jer, nisu to isti oni ljudi koji su prije nekoliko desetljeća kao nepismeni siromasi otišli u tuđinu raditi najteže fizičke poslove. Njihova djeca su pozavršavala škole, mnogi su s očevima postali vlasnici tvrtki. Oni su školovani menadžeri koji su radikalni samo kada jurišaju na nova tržišta. Emotivno čeznu osvojiti i hrvatske bauštele. Osobito kada bi, kao nekada u ratu, sada u miru “ustaše”i “komunisti” ujedinili iseljenu i domovinsku Hrvatsku!