Već dulje vrijeme u javnosti gotovo da i nema Ivana Tepeša, bivšeg predsjednika HSP AS-a, danas zamjenika ravnatelja Hrvatske matice iseljenika, nekada “najžešćeg” desničara u Hrvatskoj, koji je svoj mir našao na novom radnom mjestu za koje ga bivši kolege iz stranke optužuju da je do njega došao uhljebljivanjem i političkom trgovinom.
– Naravno da nisam uhljeb, nije bilo nikakve političke trgovine – energično je odgovorio na naše pitanje Ivan Tepeš s kojim smo razgovarali u uredu Hrvatske matice iseljenika.
– Na mjesto zamjenika ravnatelja HMI-ja imenovan sam na mandat u skladu sa zakonom i statutom te institucije. Niti sam uhljeb niti sam napravio išta protuzakonito. Politička trgovina bila bi da sam došao na mjesto nekog menadžera u neku državnu megatvrtku s plaćom od 20 do 30 tisuća kuna i s pozicijom koja nije u skladu s mojom strukom. Tada bismo mogli govoriti o političkoj trgovini i uhljebljivanju. Ovo je posao koji je u fokusu mojeg interesa, koji znam, to mi je struka – kaže Tepeš ističući da je taj posao dosta zanimljiv upravo zato što je vezan za njegovu struku.
– Doktorirao sam na temu političke emigracije pišući doktorsku disertaciju “Političko djelovanje HSS-a u iseljeništvu 1945. - 1990.” tako da sam se upoznao s poviješću hrvatskog iseljeništva. Kao zamjeniku ravnatelja HMI-ja otvorili su mi se novi horizonti, pogotovo što se tiče hrvatskih nacionalnih manjina u okolnim državama, ponajprije Mađarskoj, Srbiji, Crnoj Gori, kao i gradišćanski Hrvati... Doznajem neke stvari o kojima nisam bio dovoljno informiran čak i tijekom svojeg političkog rada, što je šteta. To je izuzetno zanimljiv i dinamičan posao s obzirom na to da njegujemo odnose s hrvatskim iseljeništvom, od kulturnih običaja do očuvanja hrvatskog jezika i općenito svih vrijednosti hrvatske kulture. To je za mene plemenit rad koji nailazi na pozitivan odjek među Hrvatima izvan Hrvatske – kaže Tepeš ponosno nam pokazujući svoj doktorski rad i objašnjavajući zbog čega nije otišao u Europarlament nakon što su se Andrej Plenković i Davor Ivo Stier vratili u Hrvatsku, a Tepeš trebao ući kao zamjena s liste na kojoj je njegov HSP AS bio u koaliciji s HDZ-om.
– Nisam otišao iz niza razloga. Tu sam odluku donio davno prije nego što su kolega Stier i Andrej Plenković napustili Europarlament. Ponajprije je to bilo vezano uz obitelj, jer sam htio ostati u Hrvatskoj, to uvijek tvrdim, a neki to pokušavaju prikazati kao spinove. Supruga i ja tada smo imali malo dijete, a ona iz prvog braka ima još dvoje i svi živimo zajedno. Evo i sada je supruga trudna i, ako Bog da, bit će tu i četvrto dijete. Moj odlazak u Bruxelles značio bi da se ne mogu posvetiti obitelji. To znači stalno biti na putu, a kada ste i u Hrvatskoj, morate politički djelovati na terenu diljem zemlje. Jednostavno nemate slobodnog dana. A drugi razlozi bili su politički, jer polučio sam slab rezultat na parlamentarnim izborima što je za mene bio veliki poraz, nisam smatrao da s toliko malom podrškom birača mogu politički djelovati u Europarlamentu. Primjerice, dobio sam svojedobno više glasova na lokalnim izborima za vijeće Gradske četvrti Peščenica kao vijećnik nego na razini cijele Hrvatske na izborima 2016. te sam stoga dao ostavku na mjesto predsjednika HSP AS-a i odlučio se i politički povući – ističe Tepeš smatrajući da čovjek mora snositi neke političke konzekvencije i, ako je loš rezultat, normalno je da se povuče.
Nisam ni fašist ni ustaša
– Ja i sad pratim politiku i vidim da danas mnogi političari, umjesto da daju ostavke kada naprave loš rezultat, pronalaze isprike da ostanu na funkciji, što smatram neprihvatljivim u političkom radu. Osamnaest godina bio sam član HSP-a i kako sam kao nižepozicionirani član stranke tražio odgovornost od onih koji su bili na višim razinama, tako sam i ja morao snositi odgovornost kao predsjednik i dati ostavku. Bilo bi nekorektno i da sam dao ostavku i otišao u Europarlament. Tako pasiviziran skupljaš novac, odgovornosti nemaš .... nisam takva osoba. Svrha moje pozicije na listi za Europarlament bila je zamjena za moju tadašnju kolegicu Ružu Tomašić, koja je u klubu Europskih konzervativaca, a ne da zamijenim HDZ-ova europarlamentarnog zastupnika, koji je u klubu Europskih pučana. Tako je i bilo normalno da umjesto dvoje zastupnika HDZ-a i EPP-a dođu zamjene iz HDZ-a, koji će raditi u sklopu EPP-a – napominje Tepeš tvrdeći da bi u slučaju da su dobili nekoliko mandata na izborima u Saboru sigurno bili i u vladajućoj koaliciji s Andrejem Plenkovićem kao što su bili i s Karamarkom.
– S Karamarkom sam imao vrlo dobru suradnju, bili smo bliski u dosta stavova, a i pobjeđivali smo na svim izborima kao Domoljubna koalicija. Meni je inače svjetonazorski bliska koalicija u kojoj se nalaze tri povijesno najvažnije hrvatske stranke HSP, HSS i HDZ, što je bio slučaj s Domoljubnom koalicijom. Siguran sam da bismo, da smo dobili nekoliko mandata na izborima, u Saboru sigurno bili i u vladajućoj koaliciji s Plenkovićem jer je desnica prirodno naslonjena na HDZ. Ja o ovome mogu govoriti samo u svoje ime, ali činjenica je da je HSP AS ili bilo koja druga desna stranka jedino mogao koalirati s HDZ-om. Ne možeš koalirati sa SDP-om ili drugim liberalnim lijevo orijentiranim strankama. Danas na političkoj sceni u Hrvatskoj vidite da nijedna stranka, koliko god bila velika i jaka, ne može sama formirati vlast i logično je da koaliraju s manjim strankama. Moja se bivša stranka mogla jedino prikloniti HDZ-u. To nije nikakva filozofija. Kada gledate i trenutačno po lokalnim sredinama svuda aktualne desne stranke surađuju s HDZ-om i to je prirodan put – govori Tepeš osvrnuvši se na svoj odnos s premijerom Plenkovićem.
– U dobrim sam odnosima s premijerom. Znamo se niz godina, i prije nego što je postao predsjednik HDZ-a. Prve kontakte s Plenkovićem imao sam u vrijeme referendumske kampanje za ulazak Hrvatske u EU kada smo bili na suprotnim stranama u nekim medijskim sučeljavanjima na kojima je on zagovarao ulazak u EU, a ja sam bio euroskeptičniji. Za razliku od tog referendumskog razdoblja, kasnije smo bili u koaliciji i na zajedničkoj listi za Europarlament pa smo se u toj kampanji imali priliku više družiti i upoznati. Putovali smo zajedno danima po cijeloj Hrvatskoj i sudjelovali na predizbornim skupovima što nas je povezalo. Naši su odnosi ostali korektni do danas – istaknuo je Tepeš, kojeg smo pitali za komentar o nezaobilaznoj temi danas, odluci koruške crkve da zabrani održavanje mise na obilježavanju tragedije u Bleiburgu.
– Ja sam kao tadašnji potpredsjednik Sabora bio i jedan od članova Predsjedništva Sabora koji su vratili pokroviteljstvo u Bleiburgu. I tada sam rekao, a ponovit ću i danas, treba komemorirati žrtve komunističkog jugoslavenskog režima i treba im se odati pijetet, ne treba bježati od toga što se događalo 1945. godine nakon ratnih stradanja. Komemoriranje žrtava ne smije biti prikazano kao rehabilitacija NDH ili da se komemoriranjem žrtava pokušava u pozitivnom svjetlu prikazivati NDH i ustaški pokret. To jedno s drugim nema veze. Žrtve su žrtve. I na takav način moramo prilaziti komemoraciji Bleiburga, što je zapravo komemoriranje svih žrtava tzv. Križnog puta. Bleiburg je tu iz povijesnih razloga jer je to bilo mjesto početka stradanja na koje se moglo slobodno doći za vrijeme socijalističke Jugoslavije, što je hrvatska emigracija desetljećima i činila. Smatram da je tu bilo tragičnih sudbina. Mnogo obitelji izgubilo je svoje najmilije.
Koliko vidim i aktualni premijer i predsjednik Sabora i dalje su ustrajni u tome da Sabor bude pokrovitelj i jasno su izrazili svoj stav prema žrtvama i zločinima koji su počinjeni u poraću 1945., ali isto su tako jasno osudili NDH i ustaški režim. Smatram da su se dobro postavili i dijelim njihovo mišljenje. Ne bih volio da se oko toga politizira, da se skupljaju politički bodovi pa da tako sutra opet netko analizira moje riječi, što sam rekao prije, što sada i kako to nije tako, jer opet bismo ušli u začarani krug. Mislim da ne treba abolirati nijedan zločin bez obzira na to tko ga je počinio. Za mene je neprihvatljivo da netko dolazi s ustaškom ikonografijom. Dok sam bio potpredsjednik Sabora, u trenutku kada je Sabor opet prihvatio pokroviteljstvo nad komemoracijom, s tadašnjim predsjednikom Sabora Željkom Rainerom mnogo sam puta razgovarao kako, ako se pojavi ustaška ikonografija, to nikako neće biti dobro ni pozitivno kako za instituciju Sabora RH tako ni za Hrvatsku. Nitko dobronamjeran neće doći na komemoraciju s takvom ikonografijom. Postoji službeno znakovlje pobjedničke Hrvatske vojske iz Domovinskog rata i službeno znakovlje Republike Hrvatske, to je ono što je danas, 2019. godine, relevantno i što trebamo isticati i time se ponositi. Napokon, nakon tih silnih stoljeća imamo državu i trebamo se ponositi tim obilježjima pod kojim smo dobili tu državu – ponosno je istaknuo Tepeš osvrnuvši se i na ponovnu podjelu vezano za komemoraciju u Jasenovcu.
– Jasenovac je mjesto zločina za koji krivnju snose ustaški pokret te politika i režim NDH. Mislim da bi bilo korektno da bude jedna komemoracija i jedna kolona. Mislim da su sada uvjeti za to idealni. Jer aktualni premijer Andrej Plenković zaista ima širinu i političko razumijevanje. Ako se moglo u moje vrijeme meni prigovoriti, a vjerujte mi da se nije ni tada imalo razloga jer nikada nisam ništa rekao što bi omalovažilo žrtve Jasenovca i negiralo zločin, ali, ajde, mogu zbog politike možda shvatiti da su tada udarali po nama, to je možda iz stanovišta manjina tada bila poruka tadašnjoj vlasti, ali zadnja osoba koja gaji neki ekstremizam to je aktualni premijer. To ne govorim kao političar, nego kao povjesničar. Mislim da ta komemoracija dobiva na jačini ako svi zajedno, i Srbi i Židovi, idu u jednoj koloni s premijerom koji nije nikada ništa loše govorio o žrtvama Jasenovca niti to relativizirao – rekao je Tepeš kojeg smo pitali zašto u percepciji javnosti na njega gledaju kao na velikog ustašu i sljedbenika Ante Pavelića, nazivajući ga čak i fašistom.
– Fašist nisam sigurno, a ni ustaša, a zašto u javnosti slovim kao sljedbenik Ante Pavelića, stvarno ne znam. Da je to prije pet ili deset godina i da sam malo naivniji, rekao bih da se tome čudim, ali sada na to gledam drukčije jer su mi poznatije metode djelovanja. Čovjek valjda svakom knjigom koju pročita postaje pametniji, odnosno gluplji, jer nakon jedne pročitane knjige shvaćam da ima još deset knjiga koje moram pročitati da bih produbio znanje i da što više pročitam, zapravo ispadne da manje znam. Da sada objašnjavam u detalje zašto se lijepe etikete ustaštva i fašizma, vjerojatno bi se to percipiralo kao neka teorija zavjere, ali činjenica je da su to bile etikete koje su i meni lijepili. Hrvatsko društvo duboko je traumatizirano stradanjima u 20. stoljeću i ljudi su na to osjetljivi pa je najlakše čovjeka diskreditirati etiketiranjem. To su po meni niski udarci. Sada, kad je riječ o etiketiranju, imam sasvim drukčiji stav nego kad sam bio mlađi. Nažalost, u javnosti je stvorena percepcija da, ako si predsjednik pravaške stranke, dobiješ etiketu da si ustaša, radikalist i mrzitelj svega što nije hrvatsko, što nije katoličko. Svojedobno su me u jednoj emisiji na javnoj televiziji nazvali malim ustašom, kasnije su se ispričali, ali sve su to predrasude i etiketiranja. Ako ti nekog optužuješ za tako nešto, trebaš imati argumente za to – kazao je Tepeš, koji je nakon trotjednog boravka na Kubi 2008. godine u nekim medijima govorio da je očaran poviješću Kubanske revolucije, Cheom Guevarom i Fidelom Castrom.
– Nisam bio očaram komunizmom, mene je Kuba zanimala kao domovina salse, a kao povjesničara zanimala me ta Kubanska revolucija. Zanimala me priča o Fidelu Castru i kako je mogao opstati za vrijeme Hladnog rata protiveći se iz neposredne blizine jednoj velikoj supersili. Htio sam posjetiti Kubu dok je Fidel Castro još živ jer je taman tada njegov brat Raul preuzeo vlast. Zanimala me ta cijela priča s Cheom Guevarom i Castrom. Uvečer sam plesao salsu, a danju obilazio muzeje, putovao od grada do grada – kaže Ivan Tepeš.
– Kamo god sam došao, dao sam do znanja da ne volim komunizam, da dolazim iz Hrvatske u kojoj smo imali neugodna iskustva s komunizmom. Njima nije smetao taj moj otvoreni stav, naprotiv, cijenili su to. Nisam s njima išao baš u detalje, ali zanimalo me kako rade i djeluju na Kubi.
Besplatno me liječili
Zanimalo me kako su funkcionirali nakon raspada SSSR-a s obzirom na to da su im oni bili najveći saveznici. Bez obzira na to što je vladao komunizam, posjetio ih je i papa Ivan Pavao II. Posjetio sam ja i mnoga njihova svetišta. Oni su izrazito katolička nacija. Bilo mi je fascinantno gledati njihove oltare u crkvama gdje su uvijek imali vatikansku i kubansku zastavu. Nitko ne radi problem što kubanska zastava visi na oltaru. Pa Castra su školovali isusovci. Mislim da su oni tada iz pragmatičkih razloga krenuli prema SSSR-u s obzirom na to da su bili u sukobu s Amerikom. Rent a carom prošao sam cijelu Kubu, od Havane do Santiaga – kaže Tepeš priznajući da je nakon boravka na Kubi izgubio predrasude o toj zemlji koje je imao prije putovanja.
– Bio sam u vrijeme 50. godišnjice Kubanske revolucije. Mislio sam da je to stroži režim i jača diktatura, da nema neke slobode kretanja. Ali to nije bilo tako. Ono što je negativno jest to da su siromašni. Kada sam u jednom trenutku imao neku temperaturu i došao u ljekarnu, fasciniralo me da ti daju sve besplatno bez obzira na to jesi li stranac ili Kubanac, dok bih u Hrvatskoj to platio najmanje od 150 do 200 kuna. Ostao sam u šoku i bilo mi je neugodno izaći da ništa ne platim pa sam ostavio tri dolara i izišao. Osim toga, Kubanci su vrhunski stručnjaci u području zdravstva, a općenito se nastoje visoko obrazovati, što je besplatno. S druge strane, još uvijek imate i konje i kola kao prijevozno sredstvo. Dok naši mladi izlaze van taksijem ili autima, tamo mladi, u nekim dijelovima središnje Kube, izlaze na konjima i kolima. Kao u pedesetim godinama. Puno sam toga tamo vidio. Neke sam predrasude rušio, neke potvrdio. Jedan dio Kubanaca govori loše o Cheu Guevari, govore da je zločinac koji je ubijao ljude u tvrđavi iznad Havane. Stvarno sam tamo vidio svega i Kuba nije onakva kakvom je prikazuju. To je za mene bilo veliko iskustvo i kao političara i kao povjesničara – uzbuđeno je dodao Tepeš kojeg smo pitali i za aferu o optužbi Vladimira Ječića, bivšeg supruga Višnje Tepeš, zbog optužbi da ne plaćaju račune, a njemu dolaze ovrhe.
– Riješio sam taj slučaj na sudu. Čim su mediji prenijeli te optužbe, ja sam odmah rekao da ću zadovoljštinu tražiti na sudu. Gospodin se nakon godinu dana ispričao na sudu, u cijelosti opovrgnuo sve lažne navode te tu ispriku, u skladu sa sudskim dogovorom, javno objavio na Facebooku, ali to, naravno, nije dobilo medijski publicitet. Isprika je bila jaka i precizna, u njoj je povukao sve što je rekao i ispričao se supruzi i meni. Najveći problem bio je da su u sredini u kojoj živim i u kojoj djeca idu u školu djeca sve to morala trpjeti i negativno proživljavati. Ali to sa sobom, nažalost, nosi politika. Prihvatio sam ispriku i nisam htio ići do kraja s tužbom jer on radi u policiji i bilo kakva kaznena presuda protiv njega dovela bi ga do gubitka radnog mjesta, a to nisam htio – kazao je Tepeš kojeg smo na kraju razgovora pitali bavi li se još uvijek te-kvon-doom.
– Da, ali samo rekreativno, i to u kombinaciji s boksom i teretanom. Radim to isključivo zbog kondicije i razgibavanja. Ne udaram jako po vrećama jer dugoročno mogu stradati zglobovi i koljena – kazao je Ivan Tepeš.
Video: Andrej Plenković o Zakonu o financiranju stranaka
Žalosno je što mnogi stanovnici Lijepe Naše pojam Bleiburg vide kao istoznačnicu ustaštva. Žrtve su žrtve, bez obzira na to kakav im se epitet pridaje. Kod odavanja počasti nema mjesta ideologiji.