'Ustav se mora mijenjati zbog odredaba o referendumu'

Potpredsjednik SDP-a i saborski zastupnik Peđa Grbin jedan je od prvih koji je javno kritizirao šefa stranke Davora Bernardića i njegov način vođenja SDP-a. Pozivao je na promjenu i ostao usamljen u tome. Da nije dobro i da bi neke stvari trebalo mijenjati, otvoreno kaže i danas, a bez dlake na jeziku govori i o velikoj koaliciji, opciji da neki njegovi kolege podrže aktualnu Vladu...

Živi zid raste, SDP i HDZ padaju. Idemo li prema velikoj koaliciji?

Mislim da je velika koalicija gora opcija i od Živog zida na čelu države.

A što ako velika koalicija bude jedina opcija?

Bojim se da velika koalicija HDZ-a i SDP-a ne bi mogla donositi odluke ni odlučno provoditi one mjere koje su Hrvatskoj potrebne. Bila bi puna natezanja i svađanja. A kao SDP-ovac mislim da bi za nas značila katastrofu i put u propast kao što je značila za naše kolege, recimo, u Nizozemskoj. Osobno je sasvim isključujem i dio takve koalicije neću biti.

Vaš kolega Bojan Glavašević spominje irski model – HDZ-u Vlada, SDP-u Sabor?

Irski model je model manjinske vlade u kojem stranka koja ima vlast donosi ključne odluke. Što se mene tiče, taj model nije previše različit od velike koalicije, a kolega Glavašević nespretno se izrazio, odnosno govorio je kao analitičar, a ne političar.

Da, ali je političar i rekao je što je rekao. Očito je to nešto o čemu se ipak razmišlja u vodstvu?

Možda ima onih koji razmišljaju, ali ja još nisam čuo da je netko to javno predložio.

A što ako šef stranke Davor Bernardić misli drugačije i to pitanje stavi na stranački referendum?

Ako do toga dođe, a vjerujem da neće, učinit ću sve što mogu da članovi stranke takvu opciju ne podrže. U suprotnom ja neću moći više biti dio takve stranke.

Kako uopće gledate na fenomen Živog zida? Imaju konstantan rast podrške, da su sad izbori, osvojili bi najmanje 20 mandata.

Hrvatska nije otok. Procesi koji se događaju u drugim zemljama u našem okruženju zahvatili su i nas. Ljudi ne žive dobro, razočarani su ne samo sadašnjim stanjem nego i svime onime što nam je donio prelazak u višestranački demokratski sustav, a najviše su razočarani provedenom tranzicijom, pretvorbom i privatizacijom. S obzirom na to da smatraju, u dobrom dijelu opravdano, da im postojeće političke strukture nisu dale adekvatan odgovor na probleme koji postoje, normalno je da se okreću nečem novom. Živi zid u tome se najbolje snašao. Apsolutno iskorištavaju činjenicu nezadovoljstva građana i uopće se ne trude napraviti ono što je obveza ozbiljnih političara, a to je ponuditi rješenja. Dapače, oni to nezadovoljstvo potenciraju i, nažalost, dobro im ide.

Populisti?

O tome nema dvojbe.

Kaže vaš kolega Bauk da je to skupina simpatičnih političara s vrlo opasnim idejama. Nije li to oksimoron?

Izdvojit ću primjer zabrane cijepljenja. Pogledajmo samo u naše susjedstvo, u Srbiju ili Rumunjsku gdje djeca umiru od ospica jer nisu bila cijepljena. Dakle, ono gdje se Živi zid izjasnio i zauzeo jasan stav, kao kod cijepljenja, u usporedivim situacijama dovodi do smrti velikog broja ljudi. Ja ne mislim da je to ispravan politički put. Što se tiče kolege Bauka, izrazit ću se njegovim rječnikom i kazati da je bio tek 50 posto u pravu.

Račan je SDP doveo na vlast, no njegov rezultat nije bio ni blizu Milanovićevom:

Davor Bernardić napada ne samo Živi zid nego i sve stranke oporbe. Želi li SDP zapravo biti oporba?

Ako SDP želi biti lider oporbe, tada treba okupljati. Biti lider oporbe ne znači samo sjediti na toj poziciji i uživati u činjenici da na svaku tvoju tiskovnu konferenciju dolaze svi mediji već činiti sve što možeš da bi došao na vlast, a dok ne dođeš, tjerati vladajuće da počnu raditi svoj posao, kao što smo prošli tjedan napravili po pitanju ovrha i blokiranih. Oporbena pozicija, govorim u svoje ime, frustrirajuća je jer vidiš stvari koje su krive, a prostor da to ispraviš je malen. Jedino što možeš jest uputiti kritiku i ponuditi vlastito rješenje. Što se mene tiče, SDP nije stranka kojoj oporba smije biti cilj.

Zbog čega onda Bernardić napada sve potencijalne partnere koji bi mu danas-sutra mogli trebati za sastavljanje vlasti?

S jedne strane i unutar oporbe postoji legitimna borba za potporu birača, ali s druge strane treba razlikovati one koji će biti meta tvoje kritike. Konkretno, GLAS ili Pametno to ne bi trebali biti. Uostalom, nedavno sam to Bernardiću i rekao.

Udaljava li se Bernardić namjerno od svih potencijalnih partnera kako bi mu sutra bilo lakše ući u savez s HDZ-om?

Ako je to točno, a iskreno se nadam da nije, onda je to vrlo pogrešna politika.

I politički tajnik SDP-a Davorko Vidović kaže kako je potrebna suradnja SDP-a oko ključnih pitanja s HDZ-om?

To nije velika koalicija, već odgovorno obnašanje političke dužnosti. To znači da pojedini prijedlog, ako je dobar, treba podržati bez obzira na to je li ga predložio Živi zid, IDS ili HDZ. To je stupanj razvitka prema kojem Hrvatska treba težiti, a od kojeg smo daleko. Evo, mi smo prošlog tjedna u Saboru raspravljali o SDP-ovu prijedlogu koji je trebao zabraniti ovrhu nad cijelom plaćom. Kada se postupak vodio pred Ustavnim sudom oko pravilnika s potpuno identičnim sadržajem, HDZ je dva puta rekao da je to dobro rješenje, čak su rekli da bi ovrha na cijeloj plaći građane pretvorila u robove. Kada je SDP to predložio u formi zakona, glasali su protiv samo zato što je to bio prijedlog SDP-a. U ovom trenutku o ozbiljnoj suradnji, usmjerenoj na programe, ne možemo govoriti. Sve se svodi na to da se SDP ponaša odgovorno i da, za razliku od HDZ-a, koji kad je u oporbi izvodi šatore i plinske boce, podržava one prijedloge koje smatra dobrima.

Dosta se prašine podiglo zadnjih dana nakon saznanja da je koncem 2015. godine predsjednica sastavila vlastitu vladu, a da je u njoj pristao biti ministar i SDP-ovac Davorko Vidović. Koliko mu se to zamjerilo u SDP-u?

Osobno držim da je pogriješio, a to smatra i velik broj ljudi u stranci s kojima sam razgovarao i koji su mu to zamjerili.

Je li to za ostavku na mjesto političkog tajnika?

Da.

U zadnje vrijeme često se govori i o opciji novih prijevremenih izbora. Je li to realno?

Da ste me to pitali prije dvije-dvije i pol godine, rekao bih da će u Hrvatskoj teško biti prijevremenih izbora, ali s obzirom na sve što se događalo, od Oreškovićeve Vlade naovamo, to je nešto što ne možemo isključiti.

Šuška se zadnjih dana i da HDZ i HNS pokušavaju podebljati većinu, i to na način da vrbuju neke zastupnike SDP-a koji ne uživaju potporu šefa stranke. Je li moguć taj scenarij?

Poznavajući svoje kolege, teško mi je zamisliti da bi itko to učinio i ne vidim što bi time dobili. Ako se to dogodi, ponovno ću biti duboko ljudski razočaran.

Slučaj Tomislava Sauche nešto je drugačiji, ali, kako se kaže, svatko ima svoje razloge?

Da, taj je slučaj drugačiji, ali u osnovi isti. On je imao svoje razloge, procijenio je da su mu osobni interesi bitniji od onih zbog kojih je izabran u Sabor i to je odluka s kojom će morati živjeti.

Je li SDP uopće spreman za izbore? Imate najniži rejting otkako je Bernardić preuzeo stranku, a zaustavljanje tog trenda se ne nazire?

Sumnjam da bi mi ijedan vaš čitatelj povjerovao da kažem da smo spremni za izbore. Naravno da nismo u dobroj startnoj poziciji za izbore, ali ako do njih dođe, radit ćemo na tome da SDP poluči što je moguće bolji rezultat.

Kaže Bernardić da SDP raste i praktički optužuje agencije za manipulacije?

Ja takve izjave ne bih davao jer držim da je prvo potrebno pogledati u sebe i vidjeti što ti sam radiš krivo, a tek onda govoriti o drugima. Vjerujem da u ovom trenutku mi, kao SDP, itekako imamo odgovornost za rejting. Dapače, mislim da smo mi najodgovorniji za to.

Koliko je za to kriv sam šef stranke koji je još do prije pola godine mogao krivnju za pad rejtinga svaliti na svoje žestoke kritičare?

Najbolji odgovor na to pitanje dao je svojedobno Zoran Milanović kada je rekao da je osoba na čelu stranke odgovorna za njen uspjeh ili neuspjeh. Svi koji su se prihvatili te funkcije toga moraju biti svjesni. A kada kažem da je osoba na čelu odgovorna, time ne isključujem odgovornost onih stepenicu niže poput sebe. Svatko od nas u vodstvu snosi dobar dio odgovornosti, a ako želimo biti ozbiljna politička stranka, ne možemo zatvarati oči pred ispitivanjima javnog mijenja.

Ne radite li upravo to, zatvarate oči? Rejting pada mjesecima, a Bernardić ima jednoglasnu potporu u vodstvu?

Nije baš tako. Bilo nas je koji nismo htjeli sudjelovati u takvom glasovanju jer smo smatrali da nije u skladu sa Statutom. Ima nas u vodstvu koji smo izrazito zabrinuti situacijom i na tijelima stranke upozoravamo na to i činit ćemo to i dalje. Ako stvari nastave u smjeru u kojem su krenule, to će biti poziv za promjene.

U kom smislu?

U smislu da će trebati promijeniti one koji stranku, očito, ne vode kako bi trebali.

Kako biste to smijenili Bernardića? Po novom je Statutu to gotovo pa nemoguće, bilo je i po starom?

Ako situacija bude takva da je evidentno da idemo prema dnu, da je evidentno da idemo prema tome da ne budemo druga ili treća politička opcija u državi, onda sam još uvijek duboko uvjeren da će stranka smoći snage to promijeniti.

A što je dno, je li to ako Živi zid prestigne SDP, što je realna opasnost?

Za mene je dno i onda kada za najgorom Vladom koju je Hrvatska imala zaostajete deset postotnih poena.

Znači, već je dotaknuto. Očito drugi tako ne misle?

Očito, zato sam i ostao u manjini kada sam prije šest mjeseci predlagao promjene na čelu stranke.

Nije li sve palo u vodu jer se niste dogovorili o potencijalnom Bernardićevu nasljedniku?

SDP je demokratska stranka koja je uvijek pokazivala razlike u mišljenjima i to je naše bogatstvo. Ne mislim da je ključ isključivo osoba koja će odjednom sve okupiti i s kojom će se svi slagati. U SDP-u je čitav niz ljudi koji bi mogli obnašati funkciju predsjednika.

Priča li se u stranci o predsjedničkom kandidatu?

Predsjednički izbori još su daleko i treba ići korak po korak. Koliko mi je poznato, do sada je samo Tonino Picula izrazio ambiciju da iziđe na te izbore kao kandidat i osobno držim da bi on bio daleko bolji za tu funkciju nego što je sadašnja predsjednica.

Bolji i od Zorana Milanovića koji nije demantirao opciju da se kandidira, doduše kao nestranački kandidat?

I jedan i drugi bili bi dobri kandidati, ali meni je prihvatljiv samo onaj kandidat koji će na izbore ići kao kandidat SDP-a.

Vjerujete li u opciju po kojoj se Milanović kandidira kao nestranački?

Ne vidim što bi time dobio.

SDP definitivno nije dobio ništa od ratifikacije Istanbulske konvencije, ali mogla bi profitirati ekipa oko Željke Markić koja na valu nezadovoljstva kreće prikupljati potpise za referendum o izmjeni izbornog zakonodavstva?

Pred nama su dvije referendumske inicijative, jedna za otkazivanje Istanbulske konvencije, a druga koja se lažno predstavlja kao inicijativa za promjenu Izbornog zakona, a u stvarnosti cilja na jačanje položaja zastupnika iz dijaspore i smanjivanje prava nacionalnih manjina. I jedan i drugi referendum usmjereni su k smanjivanju dosegnute razine ljudskih prava u Hrvatskoj. I to je tužno jer se u Hrvatskoj pojavila jedna grupacija koja zloupotrebljava referendume kako bi smanjivala razinu ljudskih prava umjesto da je povećavamo.

Nije li to rezultat nečinjenja velikih, HDZ-a i SDP-a. Niste promijenili Izborni zakon i sada vam to radi Željka Markić?

Godine 2015. jedan od tih velikih promijenio je Izborni zakon i prvi put u Hrvatskoj imali smo preferencijsko biranje zastupnika u Saboru.

I to vas je natjerala Željka Markić?

Nije nas na to natjerala gospođa Markić jer ona za taj referendum nije skupila dovoljan broj potpisa.

Ali stvorila se takva klima u društvu?

Što se tiče gospođe Markić, mi smo komotno taj referendum mogli ignorirati, ali smo u postupak izmjene izbornog zakona krenuli ranije, kao i drugi akteri poput Laburista. O tome mogu meritorno govoriti jer sam bio zadužen za njegovu izradu.

Što s Izbornim zakonom?

Treba ga promijeniti i slažem se da je dio koji se odnosi na izborne jedinice naš propust i žao mi je što to nismo napravili zbog nedostatka konsenzusa u tadašnjoj većini. Što se tiče drugih stvari, držim da je pitanje preferencijskih glasova nešto o čemu bi se trebalo dodatno razgovarati. Po meni, nakon iskustva koje imamo s jednim preferencijskim glasom, preferencijalno glasanje najmanji je problem.

Što je s izmjenama Ustava vezano uz referendum?

Trebalo bi ponovno razmotriti promjene Ustava u dijelu koji se odnosi na referendum. Tu imamo uputu Ustavnog suda koji je davno utvrdio da postojeći hrvatski referendumski okvir nije dobar. Na bazi onoga što smo radili 2013. godine, kada smo smatrali da treba urediti način odlučivanja na referendumu, ali isto tako i odrediti koje to teme ne mogu biti predmet referendumskog odlučivanja, pripremio sam prijedlog za promjenu ustavnih odredbi koje se tiču referenduma i uputit ću ga kolegama u stranci, a nakon toga, ovisno o stavu stranke, i ostalima u Saboru.

Znači, SDP uskoro misli inicirati izmjene Ustava?

Kada vladajući ne žele pokazati inicijativu za rješavanje problema koji evidentno postoje, onda je to zadaća oporbene stranke, pogotovo najveće.

Kako gledate na presudu po kojoj Thompson nije kriv što je pjevao Čavoglave u Slunju u, recimo, izvornom obliku?

Tema koja je danas daleko važnija od te presude jest ta da je odlukom Visokog trgovačkog suda doveden u pitanje famozni “lex Agrokor”. Izgledno je da do zakonom predviđenog roka, a to je 10. srpnja, nećemo imati zaključenu nagodbu i pitanje je što će se nakon toga događati u Agrokoru. To je pitanje o kojem bi trebalo razgovarati i tražiti od vlasti da daju dogovore. A što se tiče presude u Slunju, ona je u suprotnosti s odlukama Ustavnog suda iz 2016. godine i, kako nije pravomoćna, za njeno ću komentiranje pričekati odluku Visokog prekršajnog suda. Iako je pitanje koliko bih ja trebao komentirati Thompsona…

Može li se u Saboru skupiti dovoljno ruku za produljenje “lex Agrokora”?

Pitanje “lex Agrokora” vrlo je ozbiljno. Podsjetit ću da sam prije nekih godinu dana uputio Ustavnom sudu prijedlog za ocjenu ustavnosti. Ta odluka do danas nije donesena. Ako nagodba ne bude sastavljena do 10. srpnja, imat ćemo dvije opcije – ili će Agrokor završiti u stečaju, što znači da je godina i tri mjeseca bačena u vjetar, ili će vladajući predložiti izmjene zakona i produljiti rok. Koja god od tih opcija bude izabrana, pokazuje jedno, a to je da sve kritike koje smo prije godinu dana uputili na “lex Agrokor” stoje.

Vaš kolega Vojko Obersnel s tim se ne bi složio. On smatra da bi metodom “lex Agrokor” trebalo spašavati i 3. maj?

Kolega Obersnel, kada govori o tome, pokazuje u stvari koliko ova Vlada ima dvostruke kriterije i postavlja vrlo opravdano pitanje: zašto su neki poduzetnici za državu – a govorimo o velikima jer je značaj 3. maja za Rijeku ili Uljanika za Pulu veći nego značaj Agrokora za Hrvatsku – važniji od drugih. I ja pitam zbog čega je Vlada bila spremna tako pomoći Agrokoru, ali nije spremna Uljaniku ili 3. maju.