Ustavni sud raskrinkao je i zagovornike i protivnike homoseksualnih prava

U okolnostima svjetonazorski podijeljene Hrvatske Ustavni sud ponovno je, oslanjajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava, donio jednu kvalitetnu, pravno konzistentnu, argumentiranu i uravnoteženu odluku. Čak i duhovitu u dijelu gdje Ustavni sud, netom omalovažen od Sabora, gotovo bogobojazno odbija ocjenjivati referendumsko pitanje o definiciji braka uvažavajući ulogu i autoritet Sabora te njegovu iskazanu pravnu volju o ustavnosti pitanja i ispunjenju pretpostavki za održavanje referenduma. Tko smo mi, poručili su ustavni suci, da propitujemo ustavnost pitanja nakon što je Sabor, i to kakvom većinom, sa 104 glasa, zaključio da pitanje koje je iniciralo 680.000 građana nije protuustavno. Opiranje tako iskazanoj volji Sabora dolazi u obzir samo kad je riječ o temeljnim ustavnim vrednotama, u koje pravo na brak ne spada. Recimo, iznimno bi intervenirali da se tako kroz Sabor provuče referendum o smrtnoj kazni. Formalno, Ustavni sud nije se bavio ustavnošću referendumskog pitanja, ali dao je iščekivane odgovore nakon što smo mjesecima govorili i slušali što su ljudska prava, što može i ne može, te što je i nije protuustavno.

Nismo na rubu civilizacije

Ustavni sud je sve nas – medije, politiku i javnost – raskrinkao, pokazavši nam da su javna i ustavnopravna rasprava u potpunom neskladu. Podsjetimo se što smo sve pisali, govorili, čitali i slušali na zadanu temu pod snažnim utjecajem svjetonazora, emocija i želje da uvjerimo okolinu da je baš naše viđenje ispravno pa usporedimo to s onim što su ustavni suci poručili. U manipulacijama posezalo se za kvazidokazima, promašenim i laičkim tumačenjima, a ponajmanje za relevantnim činjenicama.

Tko se ne slaže s odlukom Ustavnog suda ne slaže se niti s Europskim sudom za ljudska prava, čija stajališta dosljedno provodi. Ponekad i uvredljiva, netolerantna i necivilizirana razina rasprave nametnula je dojam da je pravo čudo što smo uopće dio Europe. A onda Ustavni sud iz naftalina izvuče kakav-takav ali Zakon o istospolnim zajednicama koji nas još od 2003. ipak smješta u bolji dio 47 zemalja Vijeća Europe. Po pravnom tretmanu braka i istospolnih zajednica, tko bi rekao, mi smo “u okvirima europskih pravnih standarda”, a ne na rubu civilizacije.

Ustavni sud poslao je jasnu poruku i onima koji zanemaruju nezaustavljiv i intenzivan razvoj društva. Činjenicu da su nas u “samo” 32 godine od kada je Europski sud prvi put presudio o zabrani kriminalizacije homoseksualne veze, ti procesi doveli do toga da od 2001. ukupno 12 zemalja, od kojih deset europskih, ima “brak za sve”, a još 18 članica Vijeća Europe priznaju alternativne zajednice za istospolne partnere. Stoga je Ustavni sud onima koji referendum doživljavaju kao projekt zakidanja prava homoseksualaca, poručio da to neće proći. Upozoreno je da, ako se na referendumu i usvoji predložena definicija braka, to ne smije imati nikakvog utjecaja na razvoj zakonskih okvira izvanbračne i istospolne zajednice, odnosno da ustavno definiranje braka ne smije i ne može zakinuti “obiteljski život” istospolnih partnera.

I dalje formalnopravno ne znamo je li definicija braka kao zajednice žene i muškarca protuustavna i podobna da uđe pod ustavni krov, jer njezinu ocjenu u referendumu ali ni u Obiteljskom zakonu nitko nije tražio, što i nije tako važno s obzirom da nije riječ o pravu koje ulazi u temeljne vrednote društva. Ono što Ustavni sud i Europski sud štite, neovisno o spolu i rodu, jest “obiteljski život”.

Isti ciljevi SDP-a i referenduma

A pravo na brak prepušteno je izboru državne vlasti da ga proširi na istospolne zajednice ili da ih zasebno zakonski tretira. Akcija “U ime obitelji” zauzela se za opciju rezervacije imena brak, a u svoje ciljeve uvrstili su i sprečavanje posvojenja djece od strane istospolnih zajednica. Ista ograničenja predlaže i vladajući SDP novim Zakonom o životnom partnerstvu. Iz odluke Ustavnog suda jasno proizlazi da nema prepreke da vladajući, čak i u slučaju ustavnog definiranja braka, istospolnim parovima daju sva bračna prava pa i posvojenje.

Kao što Europski sud “pogoduje obitelji” i “interesima djece” kad za to postoje “uvjerljivi i ozbiljni razlozi”, prepuštajući na volju državama da brak definiraju kao zajednicu muškarca i žene, tako i Ustavni sud nije preuzeo ulogu društvenog lučonoše već je odredivši okvir to prepustio društvu i politici. A politika, poigravajući se logikom i emocijama, lakonski prostodušno sugerira pustite pravo, što nas košta da i homoseksualcima omogućimo da svoju zajednicu nazovu brakom. Naravno ništa. Ali tada na scenu stupa pravo i više nema rasprave jeste li za to da se istospolnim parovima omogući posvojenje djece. Automatski ste za to, a u protivnom riječ je o diskriminaciji unutar bračne zajednice. Kao u Portugalu gdje su istospolnim zajednicama dali naziv, ali im uskratili mogućnost posvajanja djece. Kako i većina vladajućih smatra da naše društvo još nije spremno za to, osobito nakon očitovanja Ustavnog suda, licemjerna su njihova tobožnja zalaganja za homoseksualce u priči o referendumu, kao što su demagoška obećanja akcije “U ime obitelji” da će referendum onemogućiti posvojenje djece istospolnim parovima. Ali, djeca jesu zajednički nazivnik svih tih priča, pa i onih koje se vode u Europskom sudu.