Ustavni sud je donio odluku tako da “vuk bude sit, a koza cijela”. Nije zabranio referendum tvrdeći da ne može ocjenjivati ustavnost referendumskog pitanja. A onda se u obrazloženju i te kako upustio u ocjenu ustavnog definiranja braka kao zajednice muškarca i žene. Dao je priopćenje koje nastoji biti neutralno, nikome do kraja po volji, ali ipak takvo da se nikome i ne zamjeri.
Dakle, referendum će se održati, ali ako ishod i bude takav da se njime izmijeni Ustav i u njemu brak definira kao zajednica muškarca i žene, neće to imati nikakve implikacije na homoseksualne zajednice.
Ustavni suci su se vrlo jasno odredili da prenošenje definicije braka kao ozakonjenog muško-ženskog odnosa u Ustav ne utječe na pojam obitelji. Tu pak spadaju izvanbračne heteroseksualne zajednice, ali i ozakonjene homoseksualne. Dakle, ako uspiju pojam braka u Ustavu rezervirati samo za zajednicu suprotnog spola, članovi udruge U ime obitelji time neće spriječiti da homoseksualci u perspektivi izbore pravo na posvajanje djece. No, ispod ideološki izbalansiranog priopćenja stoji ozbiljan sukob između institucija. Ustavni je sud “dokvačio” jedino Sabor. Prozvao je zastupnike (tj. SDP-ovu većinu) jer mu se nisu obratili i tražili ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja. Tako je “krivnju” za referendum i njegove posljedice svalio na Sabor.
Ustavni sud je odlučio točno onako kako je jedino mogao i trebao. To što je autorica članka Ivanka Toma prije par dana napisala potpuno smušen članak o tome što će taj sud odlučiti je problem za sebe.