'Ustavni sud trebao bi odlučivati o dopustivosti svakog referenduma'

O tome što stvarno donosi referendumska inicijativa udruge U ime obitelji, kako će izgledati politički život u Hrvatskoj ako Željka Markić i drugi put uspije izmijeniti Ustav i koliko su tome doprinijele glavne političke stranke, SDP i HDZ, razgovarali smo s profesorom na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Goranom Čularom.

Treba li Ustavni sud odlučivati o dopustivosti referenduma koji bi bitno izmijenio izborni sustav?

Ako se prikupi dovoljno potpisa za održavanje referenduma, Ustavni sud svakako bi trebao odlučivati o tome. Smatram da bi i inače Sabor svaku takvu inicijativu trebao poslati na odlučivanje Ustavnom sudu.

Je li referendumsko pitanje dovoljno jasno i znaju li građani kakvu točno inicijativu potpisuju, da to nije samo biranje zastupnika imenom i prezimenom?

Jedan je od velikih problema što su inicijatori referenduma odlučili pet različitih elemenata izbornog sustava staviti u jedno pitanje, pri čemu ti elementi uopće nisu povezani. Dakle, možemo imati prvi element bez trećeg, četvrti bez drugog. Nije postojala nikakva ustavna ni zakonska zapreka da inicijatori organiziraju zasebno izjašnjavanje o svakom od tih pet pitanja. Građanima bi to pružilo mogućnost da se o svakom posebno izjasne. Ovako imamo paradoksalnu situaciju. Inicijatori referenduma traže od političkih stranaka da deblokiraju svoje liste i dopuste građanima da u njih interveniraju preferencijskim glasanjem, a istovremeno oni sami u bloku prezentiraju pet različitih elemenata izbornog sustava. To je i rizik inicijatora, ali s druge strane pokazuje njegovu nekritičnost, pa i svojevrsnu manipulaciju.

Što mislite o uvođenju elektroničkog glasanja?

Najprije treba reći da postoje dvije vrste elektroničkog glasanja. Jedno podrazumijeva da birač dolazi na svoje biračko mjesto, a tamo ga umjesto papira i olovke čeka kompjutor spojen s centralnim sustavom za obradu glasova. Većina država koje imaju elektroničko glasanje ima tu verziju. Samo je nekoliko država omogućilo građanima da glasaju od kuće. Međutim, nijedna to nije učinila u tako kratkom vremenu. Prethodilo je više od deset godina različitih testiranja. Neke su države, među njima Njemačka, odustale od uvođenja takvog elektroničkog glasanja. Uvidjele su da su tu veliki rizici, velike investicije, a ne dobiva se ništa bitno. Ako bi referendum prošao te se primijenio odmah za iduće izbore, Državno izborno povjerenstvo vjerojatno ne bi stiglo sve tehnički pripremiti. S dopisnim glasanjem je drugačije. Budući da Hrvatska ima biračko tijelo raspršeno po svijetu, ovakvim bi se glasanjem bitno uštedjelo, ne bi se morali slati glasački listići u mjesto gdje birač najavi da će boraviti i mogla bi se ukinuti biračka mjesta po inozemstvu.

HDZ i SDP izjasnili su se protiv referenduma. Kome on može više naštetiti?

Šteti i jednoj i drugoj stranci. Razlika je u tome što je SDP trenutačno na vlasti i što u tri godine u izborno zakonodavstvo nije uveo institute kao što su preferencijsko glasanje koje se traži već deset godina. Učinili su to za europske izbore zato što im nisu važni. Kad bi u HDZ-u i SDP-u malo drugačije razmišljali, onda ne bi imali na umu samo to da sastavljanje lista daje moć predsjedniku stranke, nego da je to proces koji im u stranci ostavlja dosta nezadovoljnika. Preferencijsko glasanje moglo bi im biti neki vid rasterećenja. Jadranka Kosor otvoreno je rekla da je njoj sastavljanje izbornih lista bilo proizvodnja unutarstranačkih neprijatelja.

Evidentno je da se HDZ neće odazvati pozivu SDP-a i pristati na promjenu Ustava, ne samo u dijelu o referendumu.

Političke elite ponašaju se kao da uopće nisu svjesne toga što se zadnjih godina događa u Hrvatskoj, na koji način parlament gubi svoju političku moć i institucionalnu ulogu. Bojim se da bi se Sabor mogao pretvoriti u tijelo koje samo raspisuje referendume. Neshvatljivo mi je da zastupnici ne prepoznaju tendencije koje mogu biti institucionalno razorne. Ustavno, a potom zakonsko definiranje referenduma već je odavno trebalo biti riješeno.

U izlaganju o stanju nacije premijer ove teme nije ni spomenuo. Kako to shvatiti?

Iz nekog razloga ova pitanja uopće nisu u fokusu prvog čovjeka SDP-a i vladajuće koalicije. A mislim da je to jako pogrešno. S druge strane, odnosi između HDZ-a i SDP-a takvi su da je razmjerno teško postići dogovor. Možda je dijelom razlog i ponašanje SDP-a kod propalih ustavnih promjena kada se, izbjegavajući HDZ, okrenuo drugim strankama u Saboru i na kraju bio izigran.

Sve se više izražava nezadovoljstvo postojećim političkim sustavom i strankama te traže promjene. Političari pak brane postojeći sustav naglašavajući njegovu stabilnost. Što je preče?

Zahtjevi za promjenu su evidentni, no čini mi se da se kanaliziraju na način i u sadržajima koji ne donose puno bitno novoga, a mogu objektivno pogoršati situaciju. Pritom se vrlo neoprezno koriste pojedini argumenti. Čitao sam prof. Podolnjaka koji, kao i Ž. Markić, govori o sve manjoj participaciji na izborima. No kako stvarno stoje brojke? Na parlamentarne izbore 2011. izašlo je milijun birača više nego na referendum o ustavnoj definiciji braka. HDZ i SDP zajedno su dobili više glasova nego što je izašlo birača na referendum o ustavnoj definiciji braka, a opcija “za” na tom referendumu dobila je manje glasova nego Kukuriku koalicija 2011. Dakle, kako 950.000 glasova koje je dobila Kukuriku koalicija može značiti propast institucija i da su izgubili kontakt s narodom, a da potom jednaki broj – 950.000 glasova onih koji su bili za ustavnu definiciju braka znači pobjedu volje naroda? Kada se dođe do aritmetike, pokazuje se da referendumska demokracija pati od navlas istih problema kao i institucionalna politika.

Što kažete o ustavnim promjenama koje priprema tim predsjednika Ive Josipovića i najavi da će, ako stranke ne prihvate prijedlog, svoje ustavne promjene dati na referendum?

To je predizborni potez predsjednika, no za razliku od drugih kritičara, smatram da je poželjan. Predsjednik Josipović, međutim, treba s cjelovitim nacrtom ustavnih promjena izaći prije izbora. To je sadržaj koji može biti primjeren predsjedničkoj kampanji i treba dati šansu protukandidatima na odgovor. Njegova eventualna pobjeda na izborima parlamentu ne bi ostavila puno prostora da ignorira prijedlog izmjena Ustava.

Ciljate na činjenicu da se predsjednika bira neposredno na izborima?

Da. Njegov eventualni izbor interpretirao bi se kao volja građana za takve ustavne promjene. Ako bi većina to ignorirala, predsjednik može raspisati referendum, ali samo na prijedlog i uz supotpis premijera. U tom je smislu vezan i, ako bude odbijen, nema puno manevarskog prostora. Ostaje mu da kao građanin organizira, ili da netko to učini za njega, referendum narodne inicijative.