okrugli stol: kakvo meso jedemo

Uvozno meso putuje i 20 dana, bitno je pojačati lokalni uzgoj

Foto: Danijel Berkovic/Pixsell
Igor Miljak
Foto: Danijel Berkovic/Pixsell
Gordan Jerbić
Foto: Danijel Berkovic/Pixsell
Željko Kraljičak
Foto: Danijel Berkovic/Pixsell
Zdravko Barać
Foto: Danijel Berkovic/Pixsell
Branko Bobetić
14.03.2019.
u 12:10
Hrvatska je siromašno tržište, s kupovnom moći slabijom i 40% od prosjeka EU. No iako potrošnja mesa raste, goveđeg na 10, svinjetine na 35, a peradi na 23 kg po stanovniku, problem je što trošimo jeftinije meso i to uglavnom iz uvoza
Pogledaj originalni članak

Zdravko Barać ističe kako je Ministarstvo poljoprivrede, gdje su svjesni urušavanja stočarskog sektora, donijelo cijeli niz novih mjera od kojih bi neke mogle dati određene rezultate već u ovoj godini. Od kraja prošle godine u stočarski je sektor usmjereno 65 milijuna kuna pomoći – 20 milijuna za nabavu steonih junica, 10.000 kuna po grlu, te dodatnih 45 milijuna potpore za uzgoj rasplodnih junica, kako bi se povećalo izvorno stado krava koje je ishodište i za mesni sektor.

Stočarima još 100 milijuna kn

– Kupnjom i uzgojem nastojimo povećati sadašnje matično stado od 155 tisuća krava jer nema proizvodnje mlijeka bez laktacije ili mesa bez teladi – kaže Barać te dodaje kako će kroz mjesec i pol raspisati i natječaj vrijedan 100 milijuna kuna koji će se usmjeriti isključivo na proizvodnju mesa.

Što se tiče zdravstvene sigurnosti, državni tajnik Kraljičković kaže kako Ministarstvo poljoprivrede izdvaja gotovo 200 milijuna kuna godišnje za provedbu naređenih mjera zahvaljujući kojima imamo status zemlje slobodne od određenih bolesti i možemo izvoziti i žive životinje i meso. Osobito su nam interesantna treća tržišta, na kojima smo nekada tradicionalno bili prisutni i gdje postoji veliki potencijal za plasman naših proizvoda. No zdravstveni status i odobreni objekti preduvjet su za izvoz, tvrdi Kraljičković.

Na upit kolika nam je stvarna opasnost od afričke svinjske kuge (ASK), koju prenose divlje svinje i ozbiljna je prijetnja u dijelu Europe (nama najbliže na sjeveru Mađarske), glavni veterinarski inspektor Gordan Jerbić objašnjava kako je resorno ministarstvo poduzelo sve mjere vezane uz zaštitu i donijelo krizne planove u slučaju da se ona pojavi.

– Čak i nije pitanje hoće li se svinjska kuga pojaviti. Najvjerojatnije hoće, a na nama je da se pripremimo kako bi utjecaj bolesti na našu mesnu industriju bio što manji – kaže Jerbić. Već se puno uložilo u podizanje ograda, radi se na programu smanjenja populacije divljih svinja...

A sve te mjere i odluke, dodaje Kraljičković, nisu donesene bez konzultiranja znanosti i struke, od farmi do lovišta, gdje se i na temelju odstrijeljenih uzoraka divljih svinja prati stanje populacije, kako bi se u slučaju pojave ASK-a brzo izoliralo zaraženo područje i provele potrebne mjere.

– Kad se pojavila svinjska kuga kod divljih svinja u Češkoj, koje su glavni vektori širenja bolesti na domaće svinje, Česi su i fizički taj prostor ogradili, doslovce uveli specijalce i interventnu policiju i šest mjeseci poslije tražili status zemlje slobodne od svinjske kuge. Njemačka nema prijavljen virus, ali Danci na granici s Njemačkom rade ogradu i donose mjeru da se odstrijele sve divlje svinje na području Danske jer se cijela njihova industrija i gospodarstvo temelje na proizvodnji svinja – objašnjava.

Igor Miljak, predsjednik uprave PPK Karlovac u sastavu MI Braća Pivac, također ističe kako je bitno pustiti struku da rješava taj problem kako se ne bi dogodila katastrofa.

Ministarstvo radi dobar posao od samog početka. U ovom trenutku kad se svinjogojstvo lagano oporavlja imali bismo strahovite gospodarske štete da se pojavi bolest. Nisu lijepe slike kad specijalci izađu na teren, no takve se mjere desetljećima provode kako bi se spriječile nepogode koje mogu napraviti veliku gospodarsku štetu, a za posljedicu mogu imati i još veći uvoz mesa – kaže Miljak, ističući kako u Pivcu trenutačno intenzivno razvijaju svinjogojstvo jer streme domaćem finalnom proizvodu s dodanom vrijednošću. Rade na povećanju proizvodnje i imaju više od 75 kooperanata – i to u najkritičnijem području vezano uz ASK, u slavonskim županijama. Dogodi li se nešto, za njih bi to bilo pogubno, napominje, tako da je dobro ne gledati partikularne interese nego interese gospodarstva općenito.

Na upit kako biti konkurentan, Miljak objašnjava kako je dodana vrijednost ključ uspjeha domaće proizvodnje i povećanog izvoza u budućnosti jer je uvoz odraz nedostatne proizvodnje. Hrvatska godišnje proizvede oko 800.000 tovljenika, a potrebe (s turizmom i ostalim) su 1,2 milijuna.

– Ne proizvodimo dovoljno i zato dajemo priliku uvozu da preplavi naše tržište. To je posljedica naše slabosti jer smo krajem 70-tih godina prošlog stoljeća imali više od 2 milijuna tovljenika. To najbolje govori o strahovitom potencijalu i prostoru za napredak te mogućnosti da se u idućih 5-7 godina vratimo blizu granica gdje smo bili davno prije – uvjeren je Miljak. Zadnje dvije godine izvoz PPK tako predstavlja već 20% ukupne proizvodnje.

Trend: zemljopisno zaštićeno

– Ne možete konkurirati velikim poljoprivrednim divovima koji proizvode milijune proizvoda ako se ne razlikujete od njih. Ne možete biti konkurentni u crvenom mesu i hrenovkama Nijemcima i Talijanima, već morate razvijati svoje domaće proizvode, zemljopisno zaštićene, koji imaju dodanu vrijednost i prepoznati su u turizmu ili na polici – priča Miljak.

MI Braća Pivac tako uz pomoć žute oznake zaštite zemljopisnog podrijetla na razini EU izvozi već znatniju količinu pršuta, 15% ukupne mase proizvodnje. S udrugom pršutara i Klasterom dalmatinskog pršuta u postupku su zaštite dalmatinske pancete, a rade i na zaštiti dalmatinske pečenice. Grupacija Pivac lani je na tržište plasirala više od 70.000 komada zemljopisno zaštićenih proizvoda. Ukupna trenutačna proizvodnja pršuta je 150.000, od čega 70 tisuća sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom, čime mogu biti itekako konkurentni. U prilog tome govori i velika investicija grupacije u blizini Vrgorca, pršutana kapaciteta oko 350 tisuća komada, dok cijela RH danas proizvodi 450.000.

Bobetić kaže kako se naša industrija trudi da više izvozi, imaju tradiciju, prepoznatljivi su, ali se firme pojedinačno s time teško nose. Talijani su, primjerice, najveći izvoznici proizvoda dodane vrijednosti iz svinjskog mesa, izvoze oko 150.000 tona godišnje u EU i na treća tržišta po prosječnoj cijeni od 9 eura/kg. No to je zato što su organizirani kao branša, imaju potporu svoje vlade i ministarstava koji su u funkciji izvoza proizvoda dodane vrijednosti.

– Treba vidjeti kako ćemo to posložiti u nas jer o tome ovisi budućnost stočarske proizvodnje – poručuje Bobetić. Tvrdi kako je stočarstvo multiplikator najmanje 4 do 6 puta - zaposlenosti, stvaranja BDP-a, punjenja proračuna, opstojnosti ruralnih područja... i zato je izuzetno bitno pronaći izvozne niše.

– Mesna industrija je ključna u oporavku našeg gospodarstva. Sad imate najviše bespovratnih sredstava, najpovoljnije kreditne linije, kamate, čak i neke skrivene potpore kakve imaju drugi pa smo i mi zadnjih 5-6 godina iz fondova EU povukli blizu 10 milijuna eura, a u procesu smo povlačenja još 20-ak milijuna kuna. No sredstva nisu garancija uspjeha ako nemate dobru filozofiju i ne radite vrijedno na tome – poručio je Miljak, dok Kraljičković i Bobetić ističu prednost domaćih proizvoda.

– Iako se podrazumijeva da je i uvozno meso zdravstveno ispravno, ne znači da je kvalitetnije jer je domaće na tržištu sutradan ili kroz dva dana, svježije je i nutritivno bogatije, dok uvozno putuje i 20-ak dana.

– Rekao bih da daleko više kontroliramo svoje proizvode nego je to slučaj vani. Ne sjećam se da se dogodilo da je zbog nekog hrvatskog proizvoda alarmiran sustav EU – kazao je Miljak te dodao kako ćemo prestati govoriti o uvoznom mesu i aferama kad podignemo vlastitu proizvodnju na razinu samodostatnosti.

>>Supernamirnice koje trebate imati u svom domu

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

DK
davor.kozic21
18:33 14.03.2019.

konji jedni bijedni I jadni netreba nama nikakav uvoz sve imamo osim ljudi na vlasti. Prestanite unistavat seljaka koji hrani drzavu.