Njihov život nije lak, bez hrane koju im donose volonteri slobodnoživuće mace teško bi preživjele. Da je potrebno samo malo dobre volje kako bi se ispričala jedna divna priča, dokazuju i svi uključeni u brigu o rovinjskim macama. Volonterke udruge SOS šape Rovinj već godinama pokušavaju zaštititi ulične mace, napraviti im skloništa u kojima će biti sigurnije i spriječiti njihovo nekontrolirano razmnožavanje. Njih su samo su dvije, a maca je sve više. Zato im je odluka kompanije Maistra da sudjeluje u programu kastracije mačaka i izrade kućica u svim njihovim objektima u kojima obitavaju slobodnoživuće mace ostvarenje dugogodišnjeg sna, jer sve su te mace njihove, prirasle su im srcu.
– Sve je zapravo počelo neugodnim iskustvom zbog jedne mace i njezine kastracije. Predložili smo Maistri što da napravimo, plan imamo već godinama, i oni su prihvatili. Krenuli smo krajem prošle godine i do sada je kastrirano više od 70 maca koje žive uz Maistrine hotele i kampove. Nismo još gotovi jer ovdje sigurno ima i više od stotinu mačaka – kaže nam Edina Palavra, jedna od volonterki. Dodaje da je program trenutno prekinut jer su mace koje nisu ulovili na vrijeme skotne pa će čekati da potomstvo odraste i onda nastaviti s njime.
– Sve radimo zajedno, kad lovimo mace dolaze tehničari Veterinarske bolnice Poreč, u kojoj se obavlja kastracija, a tu sam i ja. Isto je i kad vraćamo macu na hranilište. Sve fotografiramo i evidentiramo – objašnjava nam i dodaje da su kućice i hranilišta malo odmaknuti od samih objekata jer su željeli izbjeći da se mačke kreću oko ulaza i tako zasmetaju nekome tko možda ima loš dan ili baš ne voli životinje.
Iz tvrtke Maistra kažu nam da je suradnja s porečkom veterinarskom bolnicom i volonterima udruge SOS šape Rovinj pokrenuta radi zaštite zdravlja gostiju i zaposlenika, ali i provođenja brige o slobodnoživućim mačkama koje se nalaze u krugu njihovih objekata.
– Između ostalog, provedene su akcije uhvati-steriliziraj-vrati, mačke se vraćaju na mjesto hvatanja i označavaju, a uređena su i hranilišta te su postavljene kućice za mačke. Tom akcijom Maistra je postala prva tvrtka u Hrvatskoj koja je u svim svojim istarskim objektima uredila hranilišta za slobodnoživuće mačke – ističu iz Maistre.
O dugogodišnjoj suradnji volontera udruge SOS šape Poreč, njezine podružnice SOS šape Rovinj, te Veterinarske bolnice Poreč njezin direktor Branko Jurić, dr. vet. med., kaže da može biti primjer kako se treba brinuti za životinje.
– Naša je zadaća da educiramo i volontere. U Poreču smo zapravo riješili problem slobodnoživućih mačaka, a sad to radimo i u Rovinju. I svaka pohvala Maistri koja se u to uključila. Jedini način je kastracija jer mačke više nemaju jedno leglo godišnje. I tu su volonteri jako korisni jer oni hrane te mačke pa znaju gdje su i kako ih uloviti – napominje B. Jurić. Mačke koje dođu na kastraciju ostaju tek dan ili dva da se oporave, a rez je jedva vidljiv i vrlo brzo mogu se vratiti u prirodu. Dok su kod njih, primaju i terapiju za parazite, a za sve nakon toga brinu se volonteri na hranilištima.
– Mi imamo misiju jer moramo ljude upozoriti na mogućnosti oboljenja i zaraze. No životinje su bez nas nemoćne – dodaje dr. Jurić.
A dok čekaju nastavak kastracija, Edina Palavra i Aleksandra Požar posvetit će se udomljavanju maca. Do sada su uspjele udomiti 15 odraslih maca, zbog čega su jako ponosne. Hrane one još mačaka, nisu ovo jedina hranilišta koja obilaze. I na tim hranilištima kastriraju mace, u čemu im pomaže Veterinarska ambulanta Rovinj s kojom izvrsno surađuju. Svaki dan i kuhaju, jer teško je nabaviti dovoljno hrane za sve mačke o kojima se brinu. Othranjuju i mačiće, koje katkad odbace majke, ali češće ljudi koji imaju nekastrirane kućne mačke. Edina se upravo brine o pet mačića koje je odbacila njihova mama.
– Troškovi su nam ogromni i snalazimo se sve teže. Hranu za mačke i liječenje bolesnih pokriva udruga čiji smo članovi. No, riječ je o iznosima koje je teško pokriti jer i udruga opstaje od donacija. Tako da često posežemo i u svoje džepova. Jedno hranilište na koje odlazim udaljeno je deset kilometara, a idem onamo baš svaki dan. Dobro nam dođe svaka pomoć, hrana, novčane donacije – kaže nam volonterka. Jer mace ne smiju biti gladne, a iako žive na ulici, volonterke ih smatraju svojima. I dat će baš sve da im olakšaju i uljepšaju život bez doma i sigurnosti.
Jedna slobodnoživuća maca pojede 175 ptica i ostalih zivotinja godisnje . Bas lijepo da ih ima jako puno. Ostala bica ne trebaju.