Kuća sretne mace upravo je ono što joj ime kaže i to je prva impresija već na ulazu u ovaj dvoetažni hotel za mačke u novozagrebačkom naselju Sloboština – posvuda penjalice i grebalice, igračke, fontane za vodu, mačja trava, zaštitne mreže, umjetna krzna i čupavi tepisi i, naravno, maleni dlakavci u trku, zabavljeni mačjim vratolomijama. Doduše, prizori su to koji krase svaki od, sada već brojnih, hotela za smještaj kućnih ljubimaca, no ovaj je ipak po nečemu poseban.
Vlasnica Marina Mankas nedavno je širom otvorila vrata novouređenog hotela svojim klijentima, ali i onima najpotrebitijima – uličnim macama. Ova mlada poduzetnica, istovremeno i teta čuvalica koja u suradnji sa zagrebačkim volonterima ničijim macama pruža privremeni smještaj do udomljenja, rado nam je ispričala što ju je motiviralo na ovu humanu gestu.
– Od siročića s ulice ne možeš okrenuti glavu. Ako moj minimalni čin, da im pružim krov nad glavom i hranu u trajanju od mjesec ili dva, dugoročno može omogućiti mačkama dug i sretan život u vlastitom domu i ako to ovisi o meni, tko sam ja da im to ne pružim, da im zakočim šansu za bolju budućnost – kaže Marina.
I tako su trenutačno u “Kući sretne mace”, uz mace na plaćenom smještaju, i četiri male pridošlice s ulice: Kosjenka i Žarko te neodoljiva braća tigrići Lolek i Bolek, kojima Marina, osim privremenog smještaja koji im je velikodušno ponudila, i sama traži najbolje moguće udomitelje putem društvenih mreža, “usmenom predajom” među svojim klijentima, oglašavajući na Njuškalu, pa i putem oglasa koji je zalijepila na izlog svog hotela. Kroz koji, usput rečeno, neprekidno naviruju radoznala dječja lica u društvu svojih roditelja, pogledom tražeći zaigrane mace.
Vlasnica Marina, inače magistra politologije, hotel za mačke otvorila je spletom okolnosti. Naime, prošlog ljeta gotovo očajnički je tražila privremeni smještaj za svoju mačku, ali svi su termini u hotelima za ljubimce već davno bili rezervirani i popunjeni. Kada je krajem ljeta naposljetku dočekala svoj termin i ušla u jedan zagrebački hotel za mačke, oduševila se i pomislila da to nije nemoguća misija i shvatila da upravo takvu poslovnu budućnost, spojenu s ljubavi prema životinjama, želi i sama.
Nakon godinu dana borbe s birokracijom i nakon što je završila osposobljavanje koje vlasnici i zaposlenici moraju proći vezano uz ophođenje s mačkama, uz pomoć obitelji i prijatelja njezina “Kuća sretne mace” ovog je srpnja naposljetku otvorila vrata, a nedugo potom rodila se i ideja o privremenom smještaju za ničije mace.
– Naš poznati iluzionist Luka Vidović ljetos je u Istri pronašao macu, ali kako je bio na turneji idućih mjesec dana i nije mogao skrbiti o njoj, odlučio ju je privremeno smjestiti u moj hotel. Istovremeno, stigla mi je na čuvanje i vlasnička maca Moni, koja se toliko sprijateljila s Lukinom macom da su Monini vlasnici na kraju došli s jednom, a otišli s dvije mace – smije se Marina.
Dok u ovom mačjem raju čekaju svoj dom, ulične mace nisu ničije, one su itekako nečije, njezine. Toliko ih je zavoljela da je jednog plahog tigrastog mačića odnijela i u vlastiti dom kako bi ga kvalitetnije socijalizirala. Svi ostali, i vlasnički i ulični, među kojima ne čini ni najmanju razliku, na raspolaganju imaju zajedničke prostorije prepune igračaka, ali svaka maca ima svoje zdjelice s kvalitetnom hranom, svoj pijesak i udobne apartmane s ležajevima, pa i slobodu da spavaju gdje god žele na obje etaže jer Marina nikoga ne želi zatvarati, čak ni tijekom noći.
Zahvaljujući videonadzoru, radoznali vlasnici imaju 24 sata uvid u boravak svojih mačaka, a Marina naglašava kako mogu biti mirni i stoga što su sve mace pridošle s ulice veterinarski obrađene i cijepljene prije dolaska u hotel. Naposljetku, vlasnica Marina Mankas u “Kući sretne mace” pronašla je sebe i pritom je mnogim ničijim šapicama uspjela pružiti, pa i pronaći dom.
