Od 1. siječnja 2021. u Danskoj stupa na snagu zakon prema kojem se spolni odnos bez izričitog dopuštenja smatra silovanjem. Prije toga zakona silovanjem se smatralo samo kada je netko bio prisiljen na seks prijetnjama i prisilama pa je zbog toga bilo jako malo osuđenih za taj zločin. Danski parlament usvojio je novi zakon 17. prosinca s 96 glasova “za” i ni jednim protiv. Proces za dolazak do toga zakona započeo je još 2008. kada je udruga Amnesty International prijavila da u Danskoj samo 4 od 10 silovanja dolazi pred sud (u Norveškoj samo jedna od 10 silovanih žena to prijavi policiji).
Ugled koji uživa Danska vezano za jednakost spolova zasjenjuje visoki stupanj silovanja. Postoji gotovo endemsko nekažnjavanje silovatelja. Zatim je 2013. donesen zakon po kojem se silovanjem smatrao samo čin koji je uključivao nasilje, a ne i protivljenje seksualnom činu Zanimljivo je da se nordijske zemlje smatraju visokociviliziranima, a ondje ima veliki broj silovanja. Čak 24.000 Dankinja u 2017. godini, prema podacima ministarstva pravosuđa, doživjelo je silovanje, a samo njih 890 to je prijavilo policiji, od čega se u samo 535 slučajeva pokrenuo proces, a na koncu je izrečena kazna u samo 94 slučaja.
To je bila dosadašnja slika Danske koja će se vjerojatno izmijeniti novim zakonom. U Švedskoj je sličan zakon donesen prije dvije godine i od tada je broj prijava silovanja porastao 75 posto. Žene, naime, ne prijavljuju da su bile silovane ako smatraju da će njihovi silovatelji biti oslobođeni. U Europi slične zakone imaju još Velika Britanija, Irska, Belgija, Cipar, Luksemburg, Island i Njemačka. Danska je 2014. ratificirala Istanbulsku konvenciju prema kojoj silovanja i sva ostala nesuglasna djelovanja seksualne prirode moraju biti kazneno gonjena.
Članak 36. Istanbulske konvencije poziva zemlje da usvoje zakone kojima bi se kazneno gonilo odgovorne za seksualne činove koji nisu izričito dopušteni, i to vaginalnu, analnu ili oralnu penetraciju nad drugom osobom bilo kojim dijelom tijela ili drugim predmetom. Svaki seksualni čin koji nije izričito dopušten treba biti kažnjen. Kazneno djelo je i kada neka treća osoba prisili na seksualni čin druge dvije osobe. Amnesty International prijavljuje kako je zabrinjavajuće što neke zemlje klasificiraju spolni odnos bez dopuštenja samo kao uvredu, a ne kao pravo silovanje.
Zatim ima zemalja u kojima je kazna za silovanje preniska, pa je kao primjer navedena Hrvatska gdje se silovatelj može kazniti s najviše do pet godina zatvora dok se u drugim zemljama silovanje kažnjava s 10 godina zatvora. U nekim zemljama, kao na Malti, silovanje spada među uvredu časti ili morala. U Italiji se do 1981. smatralo olakšavajućom okolnosti ako je silovatelj žrtvu zatim oženio. Računa se da je više od 30 posto žena u Italiji doživjelo neželjeni seksualni čin ili pokušaj silovanja. Kao u Danskoj, u mnogim je zemljama pokušaj žena da traže pravdu zbog pretrpljenog silovanja padao u vodu zbog zastarjelih zakona, ali i predrasuda te činjenice da se nerijetko žrtve optuživalo da su same krive što su bile silovane.
Jedan od primjera takvog seksističkog gledanja na silovanje je i kada se na televiziji vijest o silovanju ilustrira snimkama djevojaka u minici kao da se želi kazati da su same izazvale nasilje svojim načinom odijevanja. Zakoni poput onog koji je usvojen u Danskoj pomoći će suzbijanju silovanja, ali i promjeni mentaliteta jer ljudi moraju shvatiti da “ne” znači upravo to, a ne “možda”.
Feminizam je u Skandinaviji podivljao od kad su zene preuzele politicke stranke, birokraciju i drzavni sektor. Ljene su, lazljive su, spekulantne su, gramzive i egocentricne. Nikakve kolege nisu i sa njima je tesko praviti tim. To trebate vidjeti da bi vjerovali. Rezultat svega ce biti da ih muskarci vise nece zaposljavati u svoje firme.