Uzimali su drogu, u zatvoru su, a sada na sceni glume upravo - sebe

Njih dvojica bili su najbolji prijatelji, zajedno su odrastali, tulumarili, igrali košarku u parku... Bili su zajedno i kad su upoznali dilera i kad su se počeli drogirati. U istoj raciji ulovila ih je policija pa su završili u domu.

Nakon izlaska na slobodu, jedan je požurio po novi dop jer su “previše bili unutra” pa se “treba nadrogirati i dobro provesti”. Drugog je život bez slobode promijenio pa je rekao:

– Čovječe, ne da mi se više. Hoću se vratit’ na faks, čut’ curu... Ajmo rađe na ćevape.

Pozivnica za djevojku

I tu su se njihovi putovi zauvijek razišli. Drugi se mladić izvukao i uspio u životu, a njegov je prijatelj umro od predoziranja. Sažetak je to predstave Dvosmjerna ulica čija je premijera bila u kazalištu Trešnja. A “glumačka” četvorka koja se prvi put u životu popela na pozornicu štićenici su Odgojnog zavoda u Turopolju, u koji su smješteni odlukom sudova zbog brojnih krađa. Upoznali smo ih dan prije premijere, na generalnoj probi u Turopolju:

– Pitaš za tremu. Pa ne spavam već četiri noći – promrmljao je policajac iz predstave, pogledom tražeći Tvrtka Tišlera i Nikolinu Rimac iz Udruge za kreativni socijalni rad Zagreb, uz čiju je pomoć predstava i postavljena.

– Jeste li poslali pozivnice – po tko zna koji put ih je upitao jer mu je, veli, bitno da na predstavu dođe i njegova djevojka. Drugi nas “glumac” pita hoće li ga itko prepoznati na fotografiji:

– Čovječe, baka misli da sam na kruzeru – objašnjava.

Danijela Đurak, diplomirana socijalna radnica i predsjednica spomenute udruge, objašnjava nam kako je nastala glumačka ekipa iz Turopolja: – Riječ je o projektu Ljepota življenja bez alkohola i droga koji financiraju Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Kroz odgojnu dramu, a Dvosmjerna ulica je upravo to, štićenici iz sebe izvlače osjećaje, mogu igrati uloge, shvatiti što osjeća žrtva. Predstava nema gotovog teksta i zadane priče, sve se svodi na improvizaciju i oni zapravo pričaju svoju životnu priču. U konačnici, 90 posto teksta osmislili su štićenici, Nikolina i Tvrtko samo usmjeravaju njihove emocije – kaže Danijela Đurak.

Hrabri četverac

Uvježbavanje za predstavu namijenjenu građanstvu, na koju je ulaz bio slobodan, započelo je u listopadu. Dečki, a trenutačno ih je u Turopolju devedesetak i svima su izrečene odgojne mjere koje ne mogu biti kraće od šest mjeseci ni dulje od tri godine, mogli su se sami javiti žele li glumiti:

– Najprije smo imali dvije grupe jer neromi nisu htjeli biti u istoj prostoriji s Romima. No, mnogi su odustali i na kraju su ostala ova četvorica mladića. Jako su talentirani i vjerujem da će im rad u grupi pomoći da isprave lošu sliku o sebi – nada se Danijela Đurak.

Pamtit će ona, veli, prvu skupinu štićenika koja je pohađala dramsku u Turopolju i čija je predstava u Trešnji izvedena 2008. godine:

– Kad su čuli pljesak iz pune dvorane, dečki su plakali od sreće. Bilo im je to prvi put u životu da ih je netko pohvalio i aplaudirao im – kaže. Miroslav Mihoci, v. d. ravnatelja zavoda, priča da štićenici imaju dobro organizirane slobodne aktivnosti: – Imaju dvadesetak radionica, a uskoro ponovno kreće i glazbena – rekao je.