ZAGREB - Nikad u svom životu nisam se bavio kriminalom, a pogotovo onim najtežim koji mi se ovom optužnicom stavlja na teret. Nema nikakve "zločinačke organizacije", a kamoli da sam ja njezin šef. Jedino što mi je Zlatko Bagarić ostavio iza sebe je dug, koji sam ja vratio njegovoj ženi. Nije mi ostavio nikakvu organizaciju - kazao je jučer Nikica Jelavić (40), optužen kao šef "zločinačke organizacije", na početku svoje šestosatne obrane.
Svi znaju da sam miroljubiv
Optužnica Jelavića tereti za devet od ukupno 22 točke, i to za udruživanje u "zločinačku organizaciju", pokušaj ubojstva Vjeke Sliška i Jurja Dodića na Maksimirskoj 1995., iznudu nad dr. Borisom Ljahnyckim i Dragom Špoljarom, poticanje na ubojstvo Sphejtima Taqija i Željka Šobota, poticanje Saše Vukadina na lažno svjedočenje, pokušaj ubojstva Vjeke Sliška i Ivice Bertića kad je ubijen slučajni prolaznik Zoran Domini, i za oružje koje je nađeno kod Miljenka Žaje Krojfa.
Jelavić je istaknuo kako je u Zagreb došao kao 15-mjesečna beba, te da je od 1968. do 1999. stanovao na Knežiji. Detaljno je opisao svoj životni put i djelovanje.
- Završio sam pedagošku školu i upisao Veterinarski fakultet. Radio sam godinama kao izbacivač po diskotekama, bio sam uzoran sportaš, a noću sam učio. Tako je mogla raditi samo osoba s velikom voljom i upornošću, a nikako osoba s mentalnim sklopom kriminalca. Potječem iz radničke obitelji i svi koji me poznaju znaju da sam miroljubiv i da nisam konfliktna osoba - opisao je sebe Jelavić.
Kao redar "zašparao" sam 100.000 DEM
Kazao je da je godinama radeći kao redar uspio zaraditi i zaštedjeti oko 100.000 maraka, te da je sa Zoranom Pripuzom, kojeg je opisao kao svoga dugogodišnjeg prijatelja, poslovnog parnere i višestrukog kuma, krenuo u posao s kasinima. Pojasnio je da je 1989. u Hotelu "Hollydayu Inu" otvoren prvi devizni kasino na području bivše Jugoslavije, te da je on radio kao šef osiguranja. Kao šef osiguranja radio je i casinu "Internacionala", a poslije su on i Pripuz uzeli "Joker" i Gradski podrum.
- Ti su poslovi pružali neviđene mogućnosti zarade, jer su kockari poseban svijet. Posuđivali smo im novce, a neki od njih igrali su za nas. Tamo je bilo različitih kombinacija, a ljudi su nas doslovce vukli za ruke. Boravio sam u kasinima cijele noći i radio dok su se drugi zezali. Znate, posuđivanje u kasinu, uz 20 posto mjesečne kamate, u tom kockarskom svijetu smatra se prijateljskom uslugom. Novac smo posuđivali na obostrano zadovoljstvo, nikad nije bilo nikakve prisile - pojasnio je puteve svoga poslovnog uspjega N. Jelavić.
Dodao je da su se on i Pripuz bavili i nekim manjim građevinskim poslovima, te da su tako na prijedlog Miće Carića otvorili poduzeće "Palmu", koje se bavilo drvnom industrijim. Poslije se poduzeće razdvojilo na dva dijela, a on i Pripuz u Klaićevoj su imali 16.000 metara četvornih zemljišta, na kojem su se trebali graditi stanovi. Pojasnio je da je malo prije njegova uhićenja predan zahtjev za izdavanjem lokacijske dozvole.
Pojašnjavajući svoje odnose sa Zlatkom Bagarićem, Jelavić je kazao da se do 1993. nije s njim ni pozdravljao, već ga je znao iz viđenja jer su dolazili na ista mjesta. Tek su se 1996. službeno upoznali, i to u "Jokeru", preko zajedničkog prijatelja.
- Tek od 1997. imali smo češće kontakte, a jedini njegov eksces koji sam ja vidio bio je onaj u NK Dubravi, koji je završio tako kako je završio. U kontaktima s njim primijetio sam da je duhovit, zanimljiv i inteligentan te da ima dobru poslovnu logiku. No, to mi je s druge strane bilo nespojivo s njegovim hazaderstvom, jer sam čuo da je u jednoj noći u Njemačkoj prokockao 2 milijuna maraka. No, istaknuo bih da mi nismo imali nikakav poslovni odnos - opisao je Jelavić pokojnoga neokrunjenog "kralja" zagrebačkog podzemlja.
Govoreći o ostalim okrivljenicima, kazao je da Zorana Petrovića zna od 1992., i to iz kasina, gdje ga je viđao s Krojfom. Krojfa pak zna godinama iz boksačkih sala, a opisao ga je kao simpatičnu i duhovitu osobu.
Poznanstva i prijateljstva prikazuju se drukčijima
- Braću Momčilović, Davorina Sobjeslavskog i Davora Zečevića znam kao dečke iz kvarta. Bio sam nekoliko godina stariji od njih i podučavao sam ih boksu, a imali smo tipičan odnos starijih i mlađih. Tvrtka Tomičića prvi sam put vidio 1999., a iz škole poznajem njegovu suprugu. Sa Đorđem Vuletićem išao sam u školu, a Vukovića znam iz kvarta. Štetića znam iz viđenja. Ta poznanstva i prijateljstva žele prikazati drukčijima nego što jesu - rekao je Jelavić.
Istaknuo je da je ubijenog Željka Šobota poznavao iz viđenja, te da nikog nije poticao na njegovo ubojstvo. Isto je rekao i za Sphejtima Taqija, kazavši da je o njemu i njegovim ispadima, te o ispadima Ivana Šakote čitao u novinama. Damira Džebu je poznavao i nije ga simpatizirao već ga se klonio, a za Radovana Buvača Bebu kazao je da ga ne poznaje.
Ni s Vjekom Sliškom nije imao osobite kontake, više ga je znao iz viđenja.
- Nisam imao nikave motive ni da pucam na njega ni da ga ubijem. Te noći kad je u Maksimirskoj pucano na njega, bila je još jedna pucnjava na Manduševcu u kojoj je ranjen Stjepan Arlović. O oba događaja čuo sam u kafiću "Staroj Knežiji", a dan poslije bio sam na obiteljskom ručku. Po povratku me čekala policija i privela. Bio sam tamo 24 sata, sve su me detaljno ispitali, uzeli uzorke za DNK, dlaku i pištolj za koji sam imao dozvolu. Uzeli su mi i parafinsku rukavicu, nakon čega sam pušten. Kasnije sam doznao da je tamo nađena sportska torba, koja nije moja, a na njoj nisu nađeni nikakvi tragovi - opisao je prvu u nizu pucnjava na Sliška za koju ga terete.
Pričajući o noći kad je "zoljom" pucano na Sliška, Jelavić je detaljno opisao svoje kretanje te noći, spominjući imena raznih kafića i kasina. Kazao je da je iz kuće izišao oko 22.30, a vratio se oko 1. Nije išao spavati u unajmljenu kuću na Vijencu, već u svoju kuću u izgradnji na Cmroku.
- Ujutro sam se čuo sa suprugom, kazala mi je da imamo goste i da me traži policija. Pričao sam s jednim policajcem, kazao mi je da je najbolje da odem do Đorđićeve, jer su mi kuću opkolili specijalci. Nitko mi nije rekao o čemu se radi, a na putu do Đorđićeve razgovarao sam s Krojfom, odvjetnicima Matom Matićem i Damirom Galetovićem. Galetović mi je rekao da je pucano na Sliška, a s Matićem sam se trebao naći u "Cupu". Zajedno smo otišli u policiju, gdje su me ispitivali onako površno. Prošlo je dosta raznoraznih policajaca, a tek mi je jedan rekao da me sumnjiče za Sliška. Pitao sam je riječ o "zolji", a on je rekao da se radi o Maksimirskoj. Uzeli su mi samo slinu za DNK, nikakve druge tragove - kazao je Jelavić, koji će s iznošenjem obrane nastaviti danas.
I. Jakelić