Valentin Inzko : Čudo molitve me vraća u Međugorje

Prije dvadeset i sedam godina, nakon godinu dana otkako se svijetom proširila vijest da se nekolicini djece na jednom brdašcu u malom hercegovačkom selu Međugorje ukazala Gospa, to je svetište posjetio i mladi austrijski diplomat koji je tek nešto ranije imenovanan na dužnost u austrijskom Veleposlanstvu u Beogradu.

Otada u Međugorje dolazi svake godine i nerijetko i više puta na godinu. Riječ je, naravno, o trenutačnom visokom predstavniku međunarodne zajednice i posebnom izaslaniku Europske unije u BiH Valentinu Inzku.

U Međugorje je te 1982., na prvu obljetnicu ukazanja, došao na nagovor jednog austrijskog novinara iz Beča koji je došao pratiti što se to događa u Hercegovini.

Bio i prije 27 godina
Kada sam tada došao iz Beograda, Međugorje je izgledalo znatno drukčije nego danas. Nije ovdje bilo niti jednog apartmana niti pansiona. Morali smo prenoćiti u automobilu - prisjeća se Inzko događaja od prije 27 godina.

Nisu nas htjeli primiti u tadašnji hotel Čitluk, današnji hotel Brotnjo. Kazali su mi da se nisam uredno, kao diplomat, najavio preko službi iz protokola. Tada sam pitao mogu li primiti novinara na spavanje jer on nije diplomat i ne treba nikakve najave, ali ni njega nisu htjeli primiti, a hotel je bio prazan - zamislite. Tada sam vrlo dobro shvatio kako se komunističke vlasti odnose prema vjeri.

Čudili su se i drugi diplomati u Beogradu, posebno Srbi, gdje ja to idem. Poljaci su, iako su bili komunisti, podržavali moj odlazak u Međugorje - priča Valentin Inzko objašnjavajući što je to što ga neprestano vraća u to hercegovačko svetište. Molitva.

Molitva je ovdje drukčija. Nigdje na svijetu ne osjećam takvu snagu molitve, nigdje se ljepše ne molim nego u Međugorju, a bio sam u mnogim crkvama i mnogim mjestima na svijetu.

Molio sam i u Noterdamu, u crkvi svetog Stjepana u Beču, u katedrali svetog Patrika u New Yorku, ali moliti u Međugorju, poseban je osjećaj.

Nisam doživio nikakvu nadnaravnu pojavu, ali upravo bi tu molitvu mogao nazvati čudom. Kao da molitva sama od sebe izlazi negdje iz nutrine čovjeka i zato se stalno vraćam. Ne prođe ni jedan godišnji odmor da moja obitelj i ja ne dođemo ovamo.

Ove godine ipak na samu obljetnicu neće moći doći u Međugorje. Neodgodivi put i obveze u Bruxellesu sprječavaju ga da se, kao i dosad, s prijateljima iz Austrije, s kojima se, kaže, kada je riječ o Međugorju, uopće ne mora dogovarati o dolasku, ponovno sretne kod brda ukazanja ili ispred crkve svetog Filipa i Jakova. Nerijetko upravo u Međugorju, za obljetnice ukazanja, sretne poznanike koje godinama nije imao priliku vidjeti.

Ljudi dobre volje
Kako na samu obljetnicu ipak neće biti u Međugorju, Gospi se došao pomoliti uoči puta, dva dana prije obljetnice.

Bio je na misi u prepunoj crkvi u Međugorju, u koje se ovih dana slijevaju kolone hodočasnika sa svih strana svijeta, posjetio župnu kuću, razgovarao s međugorskim svećenicima te gostovao u emisiji radiopostaje Mir. Bila je to prilika za razgovor o njegovu vjerskom životu.

Manje su poznate činjenice da Inzko svira orgulje u crkvi, u svom rodnome mjestu pored Klagenfurta.

Potječe iz obitelji koja je dala čak šest katoličkih svećenika.

Samo je jedan bio franjevac, pomalo u šali govori Inzko, dok priča o svojim slovenskim korijenima i pripadnosti katoličkoj vjeri. Najbliži rod, među spomenutim svećenicima, brat je njegove bake. Vjera mu je, kaže, smisao života.

Život bez vjere bio bi prazan i ne mogu zamisliti takav život, naglasio je Inzko dodavši kako smatra da je svaki pravi vjernik ujedno i čovjek dobre volje.

To je, prema njegovu mišljenju, vrlo važno za BiH kao multivjersku zemlju. Ovdje sam upoznao veliki broj ljudi dobre volje, a ima ih čak (smijeh) i među političarima. Upravo s takvim ljudima želim raditi na poboljšanju stanja u BiH.

Želim pomoći da se ovdje ostvari napredak. Ja sam katolik, ali jednako poštuje i sve druge religije i nikad niša na silu ne propagiram, kazao je Inzko, koji je, već u prvim istupima po dolasku u BiH, iskazao svoja vjerska stajališta.