Obljetnica velike tragedije: Valovi su bili visoki 30 metara, potres magnitude 9,1 po Richteru izazvao je tsunami

Prije točno 20 godina, 26. prosinca 2004. godine, svijet je bio pogođen jednom od najrazornijih prirodnih katastrofa u modernoj povijesti. Tsunami izazvan potresom magnitude 9,1 po Richteru, koji je pogodio područje u blizini indonezijskog otoka Sumatre, odnio je 226.408 života u 14 zemalja uz Indijski ocean. Valovi visoki više od 30 metara uništili su obalu Indonezije, Šri Lanke, Indije, Tajlanda i drugih zemalja. Katastrofa je ostavila iza sebe razorene gradove, milijune raseljenih i stotine tisuća mrtvih. Potres koji je bio jedan od najsnažnijih ikad zabilježenih, trajao je gotovo deset minuta, a razmjeri štete bili su nepregledni.

Među poginulima bila je i trogodišnja Vivien Slot iz Hrvatske koja se u trenutku udara tsunamija s obitelji nalazila na brodu nedaleko od obale Tajlanda. Njezina majka, Helena Mencer-Slot, bila je teško ozlijeđena, a njezin otac Stephan Slot i dvojica braće zadobili su lakše ozljede.

Kako se prisjeća novinarka BBC-a, Geeta Pandey, koja je također bila na terenu, snaga prirode bila je nepojmljiva. Pandey je svjedočila neposredno nakon potresa i tsunamija dok je bila na trajektu na putu prema Havelocku, otoku u arhipelagu Andaman i Nikobar. Na brodu nije bila svjesna razmjera katastrofe, a kada je plovilo izašlo iz luke, brod je iznenada zatresao, a dok je gledala, pristanište u Phoenix Bayu srušilo se u more. To je bio samo početak užasa.

Tsunami je pogodio obalu Andamana i Nikobara svega 15 minuta nakon potresa, a visoki valovi su uništili pristanište i mnoge objekte u okolici. "Tada nismo znali razmjere, ali kasnije smo saznali da je val bio visok 15 metara i odnio tisuće života", svjedoči Pandey. No, tek kad su se vratili u Port Blair, shvatili su pravu razmjernost tragedije.

Obalu su preplavili brodovi puni preživjelih, a šteta je bila nepregledna. Stanovnici su gubili sve, a mnogi su čekali na pomoć u razrušenim skloništima. Pandey je također izvještavala o brutalnoj stvarnosti otoka Car Nicobar, gdje je zabilježena velika šteta, a mnogi su izgubili sve – domove, obitelj, a neki i život. Taj dan, 26. prosinca 2004., zauvijek će ostati u kolektivnoj svijesti kao dan kada je priroda pokazala svoju neizmjernu snagu, uzimajući više od 226 tisuća života i zauvijek promijenivši sudbine preživjelih.