Hoću li dobiti pokoru jer sam u Vatikanu hvalio bh. sportaše?

Nakon susreta s papom Franjom u Vatikanu, s njegovim svećenicima u neformalnom razgovoru nametnula se tema o bh. sportašima koji igraju u Italiji. U hvalospjevima su govorili o Džeki, Pjaniću, Luliću... Ostao sam iznenađen koliko papini ljudi znaju o bh. nogometašima. I koliko su i preko njih upoznali BiH. Zapravo, oni su tamo najveći veleposlanici bh. države, baš kao što su Hrvatske Mandžukić, Perišić, Brozović...

Nakon povratka iz Vatikana te sramoćenja zmajeva u Zenici i vatrenih na Islandu, razmišljao sam bih li s njegovim ljudima, kao prije desetak dana, otvarao temu o sportu. Ili bih ipak radije pričao o svojoj knjizi “Urednikov pečat” koju sam tada darovao papi. 
Reprezentativci BiH osramotili su se igrom protiv Grčke, a osobito ponašanjem. Džeko je pred kamerama za vrat uhvatio svog kolegu Manolasa iz Rome, što je bio okidač za opću tučnjavu. I divljaštvo na tribinama. Grčka tragedija u bosanskoj krčmi. Koju je dijelom režirao talijanski sudac Rizzoli.

Dok sam gledao utakmicu, razmišljao sam koji je Džeko veleposlanik BiH. Onaj dobri dečko – virtuoz s loptom, ili onaj davitelj svojeg kolege. Bojim se onaj drugi. On se više uklapa u njihov stereotip BiH. A i susjedstva. Koje je protekloga vikenda “sportske” slike iz Zenice upotpunilo onima s Bola na Braču gdje je izvrijeđana Janica Kostelić i fizički napadnut Zdravko Mamić. Pa i onima iz Beograda gdje su se navijači nakon utakmice Zvezda – Partizan, koja je odlučivala prvaka, obračunavali pištoljima. 
Za razliku od Hrvatske i Srbije, gdje se navijači tuku zbog klubova, u BiH je stanje još kaotičnije. Tu su obračuni i na nacionalnoj osnovi. Čak i kada nastupa reprezentacija u Zenici. Jedini argument je što ondje na tribinama vlada ratničko ozračje. Zato je svakoj reprezentaciji gostovanje u “zmajevu gnijezdu” – najteže. U takvom ambijentu mnogi se prestraše. Pa, i zbog takve publike izgube.

U Sarajevu bi ozračje bilo tolerantnije. Čak i prihvatljivije za dolazak navijača iz svih dijelova BiH. Osobito Hrvata i Srba. Na utakmice u Zenicu većina njih ne pomišlja doći jer su susreti ondje prepuni probošnjačkog naboja.
 Incidentno ponašanje sportaša često je posljedica ozračja na tribinama, i u društvu. Koje umnogome truju mediji. Žalosno je što nitko ne smije otvoreno osuditi divljake koji pod maskom navijača teroriziraju svoje klubove, a i cijeli narod. 
Nogometni savez Bosne i Hercegovine treba se obračunati sa svim akterima nereda. I suspendirati stadion u Zenici te trajno preseliti reprezentaciju u glavni grad BiH. Mora se donijeti rigorozan zakon o sportu. Huligani se boje jedino zatvora. Dok se god to ne uradi, svi ćemo se zbog njih sramiti pred svijetom. A ja sam iz grčke tragedije izvedene u balkanskoj kaljuži, koju je režirao Talijan, izvukao rimski poučak. Nikada više neću hvaliti bh. i hrvatske nogometaše. Osobito u Vatikanu pred svećenicima. Ondje se za zaobilaženje istine dobiva pokora.