Već deset godina ne daju mi pristup arhivskoj građi SKH

Kao što se i moglo očekivati, čim je predsjednik Mosta Božo Petrov najavio izmjene Zakona o državnom arhivu te otvaranje arhivske građe koja je nastala do 22. prosinca 1990., što podrazumijeva i dostupnost građe Saveza komunista Hrvatske (SKH), Hrvatsku je preplavio novi val polemika.

Pojednostavljeno, političari slijeva žestoko se protive političkoj odluci Mosta, a oni zdesna zdušno je podržavaju. Dr. sc. Davor Marijan s Hrvatskog instituta za povijest čudi se tome protivljenju.

Šuplje poštapalice

– Pristup arhivima – kaže on – civilizacijska je stečevina logična u svakoj demokratskoj zemlji. Protivljenje pokazuje tko doista nema interesa da se arhivi otvore i tko to želi šupljim poštapalicama spriječiti. Tvrdnje tipa “pustite to, okrenimo se budućnosti” smiješne su. Ne može se graditi budućnost bez raščišćavanja prošlosti. Posao je povjesničara da radi na dokumentima jer je to jedini način da se prošlost rasvijetli. Očito je došlo vrijeme za to. Ne možemo više biti taoci interesnih skupina koje svoje privatne interese prikazuju kao državne i tako onemogućuju suočavanje s prošlošću.

Zanimljivo je da ugledni članovi SDP-a pomalo posprdno podsjećaju Petrova kako je arhiva SKH već pohranjena u Hrvatskom državnom arhivu (HDA). Tako je Arsen Bauk ustvrdio da je “13.255 kutija građe već 22 godine u HDA” te da je ta građa dostupna povjesničarima. Je li to uistinu tako?

– To što je građa u arhivu ne znači da je dostupna – komentira Marijan, jedan od naših vodećih povjesničara koji se bavi hrvatskom poviješću 20. stoljeća.

– Ja već gotovo deset godina nemam pristup ne samo građi CK SKH nego i građi republičkih tijela SRH. Moj zahtjev za korištenje građe HDA je odbio 30. travnja 2009. uz obrazloženje da mi je SDP “uskratio suglasnost” na temelju zapisnika o predaji i preuzimanju registraturne i arhivske građe sklopljenog 4. travnja 1995. između HDA i SDP-a. Potkraj prosinca 2011. ponovno su me odbili premda sam naoko imao pravo na uvid u građu iz 1980. i 1981. jer je isteklo 30 godina od njezina nastanka. To znači da je tada primijenjena opcija zabrane pristupa do isteka 50 godina od nastanka koja tretira građu od nacionalnog, sigurnosnog ili sličnog značenja. Sličnih slučajeva imali su i moji kolege. Zašto SDP, koji je pravni sljednik SKH, u pravilu ne dopušta uvid u arhivsku građu bivše Partije iako je ta građa u državnom vlasništvu? – Zato što se to očito može i što smo država u kojoj se ne poštuju zakoni – kaže Marijan i dodaje:

– Možda “čistači građe” nisu sigurni u kvalitetu svog „čišćenja” pa preko veza stvaranih desetljećima i dalje žele osigurati da grijesi iz mladosti budu na sigurnom.

Marijan je uvjeren da je građa SKH “čišćena” prije pohranjivanja u Državni arhiv. Izbilo je to na vidjelo, kaže, u suđenju Perkoviću i Mustaču. A je li to učinjeno u vrijeme SDP-a ili SKH, tek treba utvrditi.

Kazneno djelo

– Bit će sramotno ako se to ne istraži jer je to kazneno djelo: zatiranje sjećanja i prošlosti jednog naroda – ocjenjuje Marijan. – Primjerice, uopće se ne zna gdje je građa Republičkog komiteta SRH za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu, koji je 1980-ih bio krovno tijelo vlasti. Sjedište je bilo u zgradi CK SKH, čiji je predsjednik bio na čelu toga paraustavnog tijela.

No, Marijan ne misli da je uništeno sve što vrijedi. SKH je nadzirao sve segmenta društva i to treba istražiti, smatra on.

– Ili, da pojednostavim do kraja, treba nam odgovor je li vrh SKH (i SKJ) bio avangarda radničkog pokreta ili ljudski šljam.

>>Odlučno treba slomiti otpor suočavanju s komunizmom

>>Treba li se vraćati u prošlost? Bauk: U arhivi je 80 tisuća HDZ-ovih dosjea