Na današnji dan prije 16 godina izvršen je atentat na Ivu Pukanića, jednog od najeksponiranijih i najkontroverznijih hrvatskih novinara. Pukanić je, zajedno s kolegom Nikom Franjićem, stručnjakom za marketing, ubijen 23. listopada 2008. u središtu Zagreba u dvorištu zgrade Nacionala, tjednika kojeg je osnovao. Stradali su od eksplozivne naprave kada su htjeli ući u Pukanićev automobil Toyotu Lexus. Na pitanje tko je i zašto naručio atentat na Pukanića ni danas nema odgovora, no emisija Dosje Jarak koja je izašla ove godine pod palicom Andrije Jarka pobliže je pojasnila i javnosti tko bi mogao biti upleten.
Inače, pisali smo već i u danima nakon njegovog atentata, ali i kasnije - o jačini detonacije u Palmotićevoj ulici svjedoči i to što se čula u cijelom Donjem gradu. Od krhotina raspucanog stakla ozlijeđene su još dvije osobe – grafičari Nacionala Ivica Horvat i Vedran Duhaček. Puka je sreća što u jednoj od najbezobzirnijih likvidacija, koja u Zagrebu prije toga nije viđena od sredine 90-ih, kada je na sličan način ubijen Albert Burić, nije bilo više mrtvih i ranjenih s obzirom na to da je u zgradi u to vrijeme osim novinara Nacionala bilo i 20-ak studenata Nacionalove novinarske akademije.
– Bilo je strašno. Čuli smo stravičnu detonaciju i svi smo potrčali na prozor. Automobil je gorio, pokraj njega su ležala dva tijela. U jednom sam prepoznala Pukanića. Nastala je silna strka i gužva, stigli su policija, Hitna pomoć i vatrogasci – kazala je jedna od šokiranih studentica Nacionalove akademije.
POVEZANI ČLANCI:
Ništa manje od nje nisu bili šokirani ni djelatnici okolnih kafića, restorana i trgovina, a neki od njih kazali su da su nakon detonacije vidjeli nekog čovjeka koji je potrčao. U vrijeme eksplozije, a policija je dojavu dobila u 18.28, središte grada bilo je preplavljeno navijačima nizozemskog NEC-a koji su došli na nogometnu utakmicu između njihova kluba i Dinama. Samo pola sata ranije skupina od stotinjak nizozemskih navijača, praćena policijom, prošla je kroz Staru Vlašku, a nakon eksplozije policija ih je brzinom munje evakuirala iz središta grada te uz pratnju desetak defendera odvezla do maksimirskog stadiona.
– Pukanić u posljednje vrijeme nije policiji prijavljivao prijetnje, fizičku zaštitu imao je od travnja 2008. do 1. kolovoza 2008., kada je taj režim promijenjen. Tada je odlučeno da se povremeno obilaze njegov stan i radno mjesto, što je policija činila do danas – kazao je toga dana u obraćanju javnosti Krunoslav Borovec, tadašnji načelnik Ureda ravnatelja policije.
Policija je ubrzo pronašla počinitelje tog zločina koji su u sudskim procesima osuđeni na duge zatvorske kazne. Nalogodavac, međutim, još nije razotkriven iako se za to sumnjičilo ''duhansku mafiju'' iz Crne Gore i srbijanske kriminalne krugove. Sreten Jocić, poznatiji kao Joca Amsterdam, za ubojstvo je prema pravomoćnoj presudi zagrebačkog suda navodno platio 1,5 milijuna eura. Međutim, Jocić je na istodobnom suđenju u Beogradu oslobođen zbog nedostatka dokaza.
Robert Matanić, organizator skupine koja je ubila Pukanića, osuđen je na 35 godina zatvora, a neposredni izvršitelj ubojstva Željko Milovanović, koji je postavio napravu, na 40 godina, dok je Milenko Kuzmanović za kazneno djelo pomaganja izvršitelju osuđen na pet godina. Bojan Gudurić, koji je Pukanića trebao ubiti hicem iz snajperske puške ako zakaže eksploziv, osuđen je na 33 godine zatvora, a za pomaganje u ubojstvu na po 16 godina osuđeni su članovi grupe Luka Matanić i Amir Mafalani.
– U ovakvim slučajevima teško je pronaći naručitelje, ali za odustajanje nema razloga. Kako stvari stoje, naručitelji ubojstva Ive Pukanića nikad neće ni biti poznati, zato što se hrvatske institucije tim slučajem uopće više ne bave. Tko kaže suprotno, laže - kazao je svojedobno Pukanićev suradnik i glavni urednik Nacionala Berislav Jelinić koji, kao i Uskok, najprije sumnja na duhansku mafiju. Ubojice su mjesecima u Zagrebu pratile Pukanića.
Pukanić je rođen 21. siječnja 1961. u Zagrebu. S obitelji je živio u Velikoj Gorici, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U početku se bavio fotografijom. Radio je u Vjesnikovim izdanjima, a od 1991. urednik je u tjedniku Globus. Potkraj 1995. sa skupinom suradnika, među kojima su bili Denis Kuljiš, Jasna Babić, Sina Karli i Maroje Mihovilović, napušta Europapress holding i osniva Nacional u kojemu je glavni urednik do 2000. Uskoro postaje predsjednik Uprave NCL Media Grupe i jedan od njezinih vlasnika. Najviše medijskog utjecaja imao je u drugoj polovici devedesetih kada je otvorio aferu Dubrovačka banka.
Nakon dolaska Račanove koalicije na vlast Pukanić pokreće dnevni list Republiku. U prvih mjesec dana objavljuje informacije u kojima pritišće vlast da uhiti tzv. medijsku zločinačku organizaciju. Te 2000. proglašen je novinarom godine. Republika, međutim, uskoro propada. Kasnije pokreće neka druga izdanja, a uskoro i novinarsku akademiju. Nagradu za intervju godine dobio je 2003. nakon razgovora s generalom Antom Gotovinom napravljenog na „nepoznatoj lokaciji u jednoj europskoj zemlji“ koji je tada bio u bijegu pred Haaškim sudom.
Uskoro i sam postaje predmet medijskih napisa zbog druženja i prijateljstva s osobama iz krugova koji su se dovodili u vezu s podzemljem kao i zbog obiteljskih razmirica sa suprugom Mirjanom koji su sve češće dospijevali u javnost. Mediji su ga optuživali da ju je prisilno hospitalizirao u psihijatrijsku ustanovu, a njoj se pak sudilo zbog posjedovanja kokaina pronađenog u njihovu zajedničkom stanu. Pukanić je pokopan na groblju u Velikoj Gorici. Njegova supruga Mirjana pronađena je mrtva u svom stanu u siječnju 2012. Njihova kći Sara povukla se iz medijskog poslovanja.
Pukanić je imao posla sa samim vragom i to ga je došlo glave.Ali,tko je stvarni naručitelj tog ubojstva ? Mnogo gore stvari radi gazda Pink- a.On se opasno zaigrao.