Radna skupina za unaprjeđenje zakonodavnog okvira zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji pri Ministarstvu pravosuđa u gotovo godinu dana svog postojanja sastala se jučer trinaesti put od svog osnivanja, ali nisu donijeli nikakve konkretne zaključke iako se očekivalo da će se znati više o raspoloženju Vlade po pitanju nove zakonske regulative femicida. Raspravljalo se o različitim opcijama zakonskih rješenja i Radna bi skupina uskoro trebala nastaviti s radom, doznajemo.
Najpredvidljiviji zločin
Jučerašnji se sastanak očekivao s posebnom pažnjom javnosti. Održao se, naime, samo desetak dana nakon velikih prosvjeda koji su se diljem čitave regije, pa i u trinaest gradova u Hrvatskoj, održali zbog najnovijeg brutalnog ubojstva Nizame Hećimović u Gradačcu u BiH. Uznemireni i ogorčeni građani izašli su na ulice kako bi iskazali svoje nezadovoljstvo učestalim nasiljem nad ženama i slabim preventivnim i kaznenim mjerama institucija u takvim slučajevima. Na tim su prosvjedima građani i od hrvatske Vlade tražili da se kao potpisnica Istanbulske konvencije konkretnije suoči s problemom femicida. Nasilje nad ženama nije elementarna nepogoda. Ono je najpredvidljiviji zločin upravo zbog dugotrajnosti nasilja bliskog počinitelja i zakazivanja sustava zaštite koje prethodi ubojstvu, poručeno je među ostalim s tih prosvjeda.
VEZANI ČLANCI:
Ključni zahtjev bio je da se nasilje nad ženama konačno, u skladu s Istanbulskom konvencijom, počne tretirati kao rodno uvjetovano nasilje i da se zločin iz mržnje nad osobama ženskog spola motiviran spolom žrtve – femicid – zakonski definira kao posebno kazneno djelo. Međutim, uvrštenje femicida u kazneno djelo nije samo po sebi rješenje problema i nije jedini ključan zahtjev ženskih udruga, ukazuje Una Zečević Šeparović, odvjetnica koja u radnoj skupini djeluje u ime inicijative #spasime. Da bi država zaista pokazala odlučnost u borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, treba promijeniti niz elemenata u tri zakona: Kaznenom zakonu, Zakonu o kaznenom postupku i Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji. Tu su i prateći pravilnici koje onda treba prilagoditi, odnosno poraditi na problematici vezanoj uz istragu, mjere opreza, a tu je i pitanje preniskih kazni koje se izriču te kaznenih djela čiji činjenični opis nije dovoljno dobar i očito ne funkcionira u praksi.
– Nužne su sveobuhvatne promjene, a posebno je važna edukacija stručnjaka o rodno uvjetovanom nasilju. To je najbitnije od svega. Da pravosudna akademija krene intenzivno u tom smjeru, da svi stručnjaci uključeni u problematiku obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama moraju biti educirani o rodno uvjetovanom nasilju i svemu onom što dolazi uz to. To je bitan element i mora ići u paketu – ističe odvjetnica Zečević Šeparović i objašnjava: – Izmjene zakona mogu biti politička odluka, one mogu biti pokazatelj u pravosuđu u kojem smjeru država želi ići. Ako dignete zakonski minimume odnosno maksimume kazni, onda ćete ih na taj način natjerati da ih ne mogu ublažiti baš onoliko koliko ih sada ublažavaju, međutim problem je toliki da treba djelovati u svim sferama, a ne samo izmijeniti zakon.
Među prijedlozima zakonskih izmjena koje se traže, za silovanje se zahtijeva veći raspon kazne – od tri do osam godina zatvora, umjesto sadašnjih jedne do pet. Precizira se da bi se zabrana približavanja trebala odrediti na najmanje 50 metara.
VEZANI ČLANCI:
– Kad je riječ o mjeri zabrane prilaska, udaljenost ovisi o autonomnoj odluci sudaca pa ta udaljenost nekad može biti i četiri metra, a to je ništa – objašnjava odvjetnica.
Sigurnosnu mjeru zaštitnog nadzora nakon punog izvršenja kazne trebalo bi izricati ne samo počiniteljima kaznenih djela protiv spolne slobode i protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, već i počiniteljima kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, znači za nasilje u obitelji, neplaćanje alimentacije, rodoskrvnuće...
Definicija spolnog uznemiravanja pooštrila bi se pa bi, osim u slučaju ako je usmjereno prema osobi u podređenom položaju, spolno uznemiravanje bilo kažnjivo i u slučaju bliske osobe te i ako se dogodi samo jednom.
Videolink treba biti pravilo
Kad je riječ o izmjenama Zakona o kaznenom postupku, traži se proširenje prava žrtava. Među ostalim, napominje odvjetnica Una Zečević Šeparović, zalažu se i da ispitivanje žrtve putem videolinka u slučajevima obiteljskog nasilja bude pravilo a ne pravo jer žrtve često nisu educirane o tom svom pravu pa ne znaju na koji način ga mogu ostvariti.
VEZANI ČLANCI:
Također se želi proširiti dio koji prethodi donošenju odluke o mjerama opreza, i to na način da kod kaznenog djela nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji i prema bliskim osobama sud i državni odvjetnik "uzmu u obzir očitovanje žrtve na okolnost postojanja opasnosti za njezinu sigurnost ili sigurnost članova njezine obitelji i bliskih osoba te o prijedlogu za primjenu mjere opreza i rezultate pojedinačne procjene potreba žrtve".
Članovi Radne skupine traže i da se kao izmjena uvrsti obaveza suda da žrtvu, osim ako se tog prava nije odrekla, putem policije odmah obavijestiti o ukidanju pritvora ili istražnog zatvora protiv okrivljenika (osim ako bi time okrivljenik bio doveden u opasnost, kako je i sada propisano). Traži se još jedan važan detalj. a tiče se objave akata na oglasnoj ploči. Osobni podaci o žrtvi, kao i podaci na temelju kojih se može zaključiti o identitetu žrtve, moraju biti anonimizirani.
Novčane kazne propisane za nasilje u obitelji prema ovim prijedlozima, usuglašenim na Radnoj skupini za unaprjeđenje zakonodavnog okvira zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, povećale bi se, i to na iznose između 300 i 2500 eura.
VIDEO Plenković: Nisu oni ratni zarobljenici. Svjesno su otišli raditi kaznena djela
Daleko je više nasilja nad muškaricima od žena, na razne načine, dugim jezikom. suzama, pljačkom. prevarama, usmjeravanje djece protiv očeva, na razne načine pa i fizičko nasilje koje muškarci ne prijavljuju zbog muškog ponosa. Djelomično i zbog toga životni vijek muškaraca je znatno kraći.