Zašto je naš sustav zaštite od obiteljskog nasilja na tako niskim granama i zašto smo na visokom trećem mjestu u EU prema broju ubijenih žena, a femicid uopće ne priznajemo? Pitali smo to one koji se s ustrašenim i pretučenim ženama susreću "na prvoj liniji" tražeći im smještaj kad od nasilnika pobjegnu iz doma, noću i nerijetko s djecom.
– Sudovi ne uvažavaju mišljenje socijalnih radnika. U 35 godina rada nikad me sud nije nazvao i pitao išta o nekom slučaju – otvorena je friško umirovljena socijalna radnica Nela Pamuković. Prisjeća se supružnika kod kojih je obiteljsko nasilje trajalo godinama, zbog čega je žena podnosila bezbroj prijava.
VEZANI ČLANCI:
Odsjekao joj nos
– Obratila sam se sucu kako bih mu rekla da muškarac ima ozbiljne psihičke tegobe, no sudac nije htio razgovarati o slučaju dok presuda nije donesena. Napisala sam i izvješće u kojem sam preporučila da se nasilniku izrekne mjera prisilnog psihosocijalnog tretmana, ali nije izrečena. Suci nisu skloni izricanju takvih mjera, jako malo ih izriču – kaže N. Pamuković. Smatra da nema valjane kazne za suce.
– Sutkinju u BiH sud štiti i neće protiv nje pokrenuti disciplinski postupak iako nije izrekla mjeru zabrane približavanja nasilniku, koji je na kraju i ubio ženu – navodi. Tvrdi, međutim, da se i izrečene mjere ne provode. "Često ih odbijaju provoditi i psihijatri, zapravo pravih psihosocijalnih tretmana u praksi i nema. Bude to nekoliko razgovora, križićem se označi da su obavljeni i to je sve", navodi N. Pamuković.
Kazne za obiteljsko nasilje apsurdno su niske, kaže, pa tako nasilnik prvi put bude samo prekršajno kažnjen. Ako se zbog ponovljenog obiteljskog nasilja nađe pred sudom, uz prekršajnu kaznu dobit će i uvjetnu, a tek ako i treći put bude optužen, sud počne razmišljati o zatvorskoj kazni. "Dokaznih materijala je premalo, a ne poklanja se vjera žrtvinoj izjavi. Traže da na sudu ponavlja svjedočenje i žrtva često povuče iskaz", kaže socijalna radnica. Najgore je što iz doma moraju sklanjati žrtve s djecom. Umjesto sigurnih kuća za žrtve trebaju nam kuće za psihosocijalni tretman nasilnika.
Prisjeća se i pretučene žene kojoj je cijelu noć tražila smještaj i našla ga je u Rijeci, ali žena nije htjela u Rijeku, već je prenoćila u prenoćištu za beskućnike. Žene se u 80% slučajeva vraćaju nasilnicima, bilo zato što vjeruju da se nasilje neće ponoviti, jer su bez posla i prihoda i nemaju kamo, jer se moraju brinuti o djeci... Potrebno je osvještavati žene o obiteljskom nasilju, smatra socijalna radnica prisjećajući se Romkinje kojoj je suprug odsjekao nos, a nakon što mu se vratila, završila je sa za život opasnim ozljedama.
Protokol se ne provodi
– Riba smrdi od glave. U Hrvatskoj ne postoji hitan protokol svih službi koji bi se smjesta aktivirao kad se dogodi obiteljsko nasilje. Prošlo je nekoliko godina od sastanka predstavnika svih ministarstava, na kojem je definiran Protokol o nasilju u obitelji i na kojem je rečeno što tko u takvom slučaju radi. Međutim, taj se protokol u praksi ne provodi. Jedino policija redovno šalje izvješća, ali u njihovim izvješćima obuhvaćeno je sve, i ono što nije obiteljsko nasilje, npr. kad susjed opsuje susjeda preko međe. Očito im nije jasno što je nasilje u obitelji i ta su izvješća zatrpana beznačajnim predmetima – otkriva N. Pamuković.
VIDEO Prosvjed protiv nasilja nad ženama održan i u Osijeku
