Činilo se kao da nikada neće svanuti kada smo danas ujutro, nešto prije pet sati, zaključavali automobil na parkiralištu u Sesvetama, kojim smo do tuda došli, kako bismo dalje nastavili pješice prema Mariji Bistrici. Ciljano vrijeme bilo je oko 10.30 jer je u 11 sati započinjala sveta misa koju je predvodio izaslanik zagrebačkog nadbiskupa, pomoćni biskup zagrebački mons. Valentin Pozaić. A do Marije Bistrice, od Sesveta, preko Kašine i Laza, treba oko pet do pet i pol sati hoda srednje brzine.
U Sesvetama još smo sami, tek tu i tamo koji hodočasnik na biciklu i poneki na pješačkoj stazi. Jutro polako sviće i s njim se povećava broj ljudi. Pješačimo bez većeg opterećenja, zahvalni jednom fratru maratoncu, koji nam je, prepričavajući svoju ovogodišnju hodnju za Camino de Santiago (što je hit u Europi posljednjih godina, kako vele), napomenuo da je najvažnije na nogama imati što razgaženije tenisice. Taj savjet doista je zlata vrijedan jer, pješačeći oko 25 kilometara, za današnjega hodočašća nismo i dobili nijedan žulj.
Suho voće za doručak
Hodajući kroz mirno jutro, uz prekrasno uređena dvorišta kuća od Sesveta prema Kašini, prvi odmor bio nam je nakon dva sata i petnaest minuta u Planini Donjoj. Uz kapelicu, s lijeve strane ceste, nekoliko klupa i hodočasnika koji doručkuju. I mi smo izvadili peciva, sjemenke i suho voće jer smo ujutro popili samo kavu. Bademi, suhe banane, brusnice i ostalo izvrstan su obrok. Odmaramo se 10-ak minuta i krećemo dalje. Do Planine Donje bilo je ugodno hodati jer smo cijelo vrijeme hodali pješačkom stazom, no ona ondje vrlo brzo prestaje. Hodamo s lijeve strane ceste, a najveću opasnost ne predstavljaju automobili koji nam dolaze ususret, nego oni koji pretječu hodočasnike koji biciklima idu prema Mariji Bistrici.
Ovu rutu (Sesvete – Kašina – Laz – Marija Bistrica) inače drže najopasnijom upravo zbog automobila, pa se preporučuju one preko Sljemena. Međutim, novouređena cesta prema Mariji Bistrici, nakon što se prođe kritični dio od Planine Donje do Laza Bistričkog, ima lijepo uređenu stazu, pa je hodanje pravo uživanje.
Zagorke vabe u dvorišta
Od Kašine, a osobito od Laza, broj hodočasnika pješaka raste, pa se spust od Laza, a na usponu smo se dobro zadihali, pretvara u pravu šetnicu. Hoda se uglavnom u tišini, molitvi i tihom razgovoru. Mnogo je mladih, a od nekih čujemo da su krenuli iz Zagreba, preko Sljemena, u tri ujutro.
Na ulazu u Mariju Bistricu rijeka ljudi ide prema svetištu. Policija regulira promet, a poput policajaca rukama mašu i Zagorke, koje vabe vozače u svoja dvorišta, koja se toga dana tradicionalno pretvaraju u parkirališta. Mons. Pozaić u propovijedi bori se za pravo na život, protiv moralne tuposti vremena u kojemu živimo pozivajući vjernike da ne posustanu u svome hodu u vjeri. Odnosno hodočašću, koje svoju pravu draž otkriva tek kada se na njega krene pješice.
>> 'Zmaj demografske apokalipse proždire Hrvatsku – na djelu je kanibalizam'
>> Kardinal Bozanić pozvao na jedinstvo oko općih pitanja: Dosta nam je podjela!
Nas Sesvecane gaze od proracuna do hodocasca. Predstavljanjem nas kao texas hodocasnika je glupost. Hidamo i dalje bez vasih glupih alternativnih ruta...opasnost je ne krenuti na put!