Iz čije kuhinje nam stiže famozni non-paper koji je razbudio zle duhove širom "regiona"? Sasvim izvjesno ne iz Janšine! False flag. Operacija pod lažnom zastavom. Naravno, postoji mogućnost da su se neki portali željni pažnje samo malo zaigrali. No, taj recept nije tako zabavan kao onaj u kojem neka obavještajna kuhinja pušta probne balone za neke stvarne planove. Pa makar bili samo puste želje.
Kandidata je nekoliko. Teoretski u svakoj od spomenutih država ima zainteresiranih za ovakvu ili sličnu kartu podjele BiH. U Sloveniji ne manjka onih koji bi na ražanj zavrtjeli Janšu. A svugdje ima onih koji bi usput u krušne mrvice uvaljali Orbana. Mnogi Hrvati bi rado treći entitet, no vjerojatno bi na karti podijeljene BiH sebi uzeli malo veći komad kolača, umjesto da se spremno odriču Livna, Tomislavgrada, Kiseljaka... Nekima pak u Sarajevu i salvete su dovoljne za divljanje mašte, pa što ne bi neki ne-papir. Nije nemoguća pila naopako, puhali su i na hladnije, no nekako se ne čini vjerojatno ni da bi oni crtali takve karte.
Ostaje nam srpska kuhinja, svejedno s koje strane Drine i uz čiju vanjsku pomoć. Vučić se, naravno, javno ograđuje. Ta, gdje bi on trgovao teritorijem! Pa još mijenjao srpsko za srpsko! Možda bismo mu i vjerovali da nije ne-davno pokušavao s Albancima isposlovati da Srbija dobije odgrizak Kosova kako bi se mogao konačno odreći i tog mita. Ipak, teško je zamisliti da bi baš Vučić usput zagovarao stvaranje – Velike Albanije.
No, gle vraga, Dodikov tajming je savršen! Za one koji ne vjeruju u koincidencije: političke stranke u RS on baš sad poziva na ručak na Kozaru, kako bi divanili o projektu – "mirnog razlaza BiH". Ta karta podjele BiH njegov je mokri san. Na njoj se cijela RS (u kojoj je sada 80-ak posto Srba) udružuje sa Srbijom, a manje je bitno što se cijelo Kosovo (u kojem nema niti 8 posto Srba) udružuje s Albanijom.
Može li biti rata u protektoratu? Tko bi ga uopće vodio? Kome normalnom u BiH je danas uopće do ratovanja, bez obzira kojem narodu pripadao? Većini Hrvata, Srba ni Bošnjaka danas ni na kraj pameti nije vraćati se u taj kaos. No, može li ih netko ponovno usisati u oružani sukob? Što će se dogoditi ako, odnosno KAD se Dodik odluči na dokazivanje da je RS u punom smislu riječi – država?
Sarajevo bi vjerojatno odgovorilo blokadom Banje Luke, bilo bi napeto, no sasvim sigurno nikakva kubanska kriza. Pravi rat u takvih uvjetima teško je i zamisliti, no to ne znači da ne može doći do prolijevanja krvi. Ne treba zaboraviti da se u međuvremenu dogodio i Krim, a ni izravni rusko-ukrajinski rat više nije isključen.
Naravno, Bakir i društvo spremno poručuju – nikakvog mirnog razlaza neće biti. Dapače, spremno se zavjetuju da Dodikov recept zapravo može značiti samo – rat! Izetbegović mlađi, kaže, ne želi ponoviti grešku svojeg oca, koji je početkom 90-tih uvjeravao sunarodnjake da nikakvog rata biti – neće. Bošnjaci sigurno nisu zaboravili tu zabludu. Hrvati pak sigurno nisu zaboravili jednu drugu Alijinu rečenicu, upućenu Bošnjacima u vrijeme dok je gorjelo Ravno: Ovo nije naš rat!
Ne zbog toga, ali Hrvati bi sad mogli biti prvi koji će reći: To nije naš rat! Hrvati neće više ratovati za komadanje BiH, bila karta mamac s potpisom Vancea, Owena, Stoltenberga, Cutileira ili Janše, ali još manje će ginuti za spašavanje ovakve BiH, kao što su ginuli '95., kad su RS ekspresno bacili na koljena.
Hrvati demografski nisu u stanju održati se niti na svojim ognjištima, a kamoli da bi još krenuli u nekakva osvajanja. To vjerojatno i jest glavni razlog zašto su zapadni centri moći stvorili RS baš u trenutku kad je srpski projekt u BiH bio pred nepovratnim kolapsom – za razliku od Hrvata, Srbi su bili u stanju kontrolirati "zelenu transverzalu" i održati nekakvu geostratešku protutežu snaga. Zato su tada nagrađeni s 49 posto BiH.
U stalnom srazu sa Sarajevom, koje tvrdoglavo dosljedno Hrvatima krade ustavna prava i nameće predstavnike, Hrvatima niti pomisao na realizaciju Male Velike Srbije na 70 km od Zagreba više nije dovoljna za alergijsku reakciju. Čak i Dodik, moćnik entiteta u kojem je preostalo manje od 2,5 posto Hrvata, u očima dijela njih, pogotovo ako nisu iz Posavine, postaje – pozitivac.
Odnosom prema Hrvatima i njihovim guranjem u krilo Dodiku, Sarajevo zapravo dugoročno potpisuje presudu BiH. Još prije dva desetljeća mnogi Hrvati, kako iz BiH tako i iz Hrvatske, bili bi bili spremni vratiti se pred vrata Banje Luke, kako bi "dovršili posao", no nakon iskustva s FBiH jasno im je da nema ćoravijeg posla od toga – ta tko bi među Hrvatima danas bio toliko lud staviti glavu u torbu samo da bi se na koncu našli u državi u kojoj bi bili demografski i politički još beznačajniji – nego što su danas.
I što je ovaj napisao drugačije nego ja u postu ispod karte kada je prvi put objavljena? Ratovati za komadanje? Jesu li Hrvati iz BiH imali izbora za što će ratovati u Domovinskom ratu? Moj post je obrisan i dobio sam crveni karton. Hrvati se ne trebaju boriti za cjelovitost BiH niti pomagati Bošnjacima u eventualnom ratu sa Srbima. Točka.