'Velikani' civilnoga društva

Politolozi kažu kako će Bosna i Hercegovina zaživjeti kao normalna država, među ostalim, kad civilno društvo dobije na snazi i važnosti. Dakle, kada se obični građani organiziraju i kroz svoje udruge počnu utjecati na društvene tokove. Za one neupućene to bi značilo vrijeme kada će građani dio aktivnosti preuzeti od vlasti, bez obzira radilo se o organiziranju rekreativnih sadržaja, humanitarnom djelovanju, zapošljavanju ili čuvanju okoliša, te kad će različite udruge u ime građana nadzirati procese donošenja odluka unutar vlasti, razotkrivati korupciju, čuvati ljudska prava ili sudjelovati u donošenju zakonskih prijedloga.

Mnogi se slažu kako je civilno društvo zaživjelo u Hrvatskoj. Njegovi 'predstavnici' upravljaju HRT-om kroz Programsko vijeće, homoseksualci slobodno 'paradiraju' Zagrebom, GONG nadzire izbore, BABE štite zlostavljane žene, udruge za zaštitu životinja prozivaju one koji nose krzno, HHO javno štiti one čija su prava ugrožena, oboljeli od multiple skleroze ili drugih bolesti mogu pronaći dodatnu pomoć neovisno od zdravstvenog sustava...
Mnoge od tih i sličnih udruga korektno rade svoj posao i stvarno pomažu običnim ljudima. Međutim, mnogo je onih koje 'glume' neovisnost i nepristranost te vrlo glasno prozivaju, napadaju i prijete 'u ime javnosti', a u biti se bore za uske interese ili vlastitu promociju, te odrađuju stranački posao.

Takve često prepoznajemo tako što reagiraju na skandale ovisno o tome jesu li u njega uključeni njihovi istomišljenici ili nisu. Takve prepoznajemo i po tome što su vrlo glasni u napadanju vlasti kad su njihovi u oporbi, a u slučaju promjene vlasti vrlo brzo otupe oštricu... Takvi su često protiv gotovo svake inicijative, jer je lakše biti destruktivan nego pokazati nešto vlastitim primjerom. Takvi se najčešće bave apstraktnim temama, a rijetko su im u fokusu konkretne potrebe ljudi...  
U Hrvatskoj postoji oko 10 tisuća udruga koje možemo smatrati civilnim društvom, ali u tim udrugama je angažirano tek nešto više od 5% građana Hrvatske pa se postavlja i pitanje legitimiteta. Koga te udruge zapravo zastupaju? Znamo da su neke od njih privjesak vlasti, a neke se pak financiraju isključivo iz inozemstva. Stoga je pitanje - je li im baš na prvom mjestu hrvatski interes? S druge strane u hrvatskom društvu vlada veliko nepovjerenje prema svemu, pa smo često sumnjičavi i prema onima koji pokušavaju napraviti uistinu nešto dobro.

U BiH civilno društvo se tek razvija i iznimno je poželjno da pokrene teme i incijative za koje političari nemaju interesa, volje ili vremena. Međutim, i u ovim začecima prepoznaje se sličnost s Hrvatskom. Vrlo lako je prepoznati one koji se 'furaju' na civilno društvo, glume neovisnost i kritičnost pozivajući se na javnost, a onda ih političke opcije 'kupe' za šaku maraka ili kakvu fotelju, ili pak djeluju tako 'providno' da odmah znamo otkuda vjetar puše. No, neka nas takvi pojedinci ne obeshrabre u razvoju tog važnog segmenta demokracije.