Prijete epidemije: Zbog globalnog zagrijavanja vraćaju se bolesti koje je medicina davno iskorijenila

Jedna u nizu posljedica globalnog zatopljenja mogao bi biti i povratak zaraznih bolesti koje je medicina davno iskorijenila, poput antraksa i velikih boginja. Otapanje ledenih slojeva, naime, na površinu izbacuje davno zakopane lešine životinja uginulih od antraksa, a otrovne spore postaju novi izvor zaraze. Na sličan su način ugrožena i područja s grobljima gdje su pokopani ljudi nakon epidemije velikih boginja.

Ovogodišnji je srpanj u Sibiru bio najtopliji otkad je mjerenja, temperatura zraka dizala se i na više od 30 stupnjeva Celzijusa. Dok se ranijih godine ljeti ondje otapalo između 0,5 i 0,6 metara ledenog sloja, ovog se ljeta otopilo više od metar, kako je za ruske medije izjavio Mihail Grigoriev, zamjenik direktora Instituta za ispitivanje permafrosta ruske Akademije znanosti, a prenio i Independent. Tako je bilo i na poluotoku Yamalu, gdje je izbila epidemija antraksa.

Spaljeno je oko 2500 uginulih zaraženih sobova, operaciju je vodila vojska, a 115 ljudi hospitalizirano je u gradu Salekhardu, središtu okruga Yamlo-Nenets. Antrax je potvrđen u najmanje 25 slučajeva, od čega desetero je djece.

Znanstvenici strahuju da je ovoljetna epidemija tek početak. Postoje tisuće takvih grobnica goveda širom Rusije, a mnoge od njih su unutar Arktičkog kruga, kazao je Sergej Netesov, šef laboratorija za biotehnologiju, mikrobiologiju i virologiju sveučilišta u Novosibirsku. Grobnice su zapečaćene, ali njihove drvene ograde ne traju vječno, napominje, a ljudi zaboravljaju da su to područja na kojima stoka ne bi trebala na ispašu. Vlasti su u toj regiji zabranili lov, kao mjeru predostrožnosti, a sela su evakuirana.

Pod lupom znanstvenika istodobno su i ostaci s jednog tamošnjeg seoskog groblja, gdje se 1890-ih pokopalo na desetke ljudi umrlih od epidemije velikih boginja. Grobovi su smješteni uz rijeku Kolyma, čije korito se proteže ispod gornjih slojeva permafrosta pa poplavne vode posljednjih godina nadiru u grobove. Pronađeni su neki fragmenti DNA virusa velikih boginja, bolesti koja je u 20. stoljeću pokosile između 300 i 500 milijuna ljudi.

Iako još nije došlo do neposredne opasnosti, znanstvenici upozoravaju da bi, posebice počnu li se zbog rudarenja bušiti duboki slojevi zaleđene zemlje, moglo doći do katastrofalnih posljedica.

U Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo kažu da nikakva opasnost od variole do danas nije objavljena preko službenih sustava uzbunjivanja Svjetske zdravstvene organizacije.

Epidemiologinja dr. Mirjana Lana Kosanović Ličina, voditeljica Odjela za epidemiologiju zaraznih bolesti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, podsjeća da su velike boginje službeno iskorijenjene 1980. godine kao rezultat intenzivnog globalnog masovnog cijepljenja.

– Zadnji slučaj zabilježen je u Somaliji 1977. godine. Na području bivše Jugoslavije na Kosovu je 1972. godine zabilježena zadnja epidemija velikih boginja u Europi, sa 175 oboljelih i 35 umrlih, nakon čega je provedeno cijepljenje cjelokupne populacije tadašnje Jugoslavije – kaže dr. Kosanović Ličina. Globalno se cijepljenjem prestalo krajem 1984. godine.

Prema službenim podacima SZO-a, danas se virus velikih boginja čuva u dva laboratorija u svijetu: u Centers for Disease Control and Prevenion, Atlanta, Georgia, SAD i u Russian State Research Centre of Virology and Biotechnology, Koltsovo, Novosibirsk Region, i SZO ih redovito nadzire.

Nagađa se da se virus variole čuva i na drugim lokacijama osim navedenih laboratorija, da se može koristiti u svrhu bioterorizma. – Nemoguće je procijeniti rizik može li do toga zaista i doći, no epidemiološki sustavi izmjenjivanja informacija i ranog uzbunjivanja izgrađeni su s namjerom spremnosti za takve moguće scenarije.

U RH je epidemiološka služba dio međunarodnih sustava uzbunjivanja i u Hrvatskoj je zakonski propisano prijaviti i istražiti izbijanje svakog grupiranja bolesti nepoznatog uzroka, tj. kad uzrok nije odmah jasan – objašnjavaju u HZJZ-u.

Lijek za velike boginje ne postoji, no cijepljenje je učinkovito u sprečavanju infekcije ako se primijeni u odgovarajućem roku nakon izloženosti virusu. Danas postoje i antivirusni lijekovi koji se koriste za liječenje drugih bolesti, a koji mogu imati svoju vrijednost i u liječenju variole.

Nakon što je bolest iskorijenjena, cjepivo se više ne koristi u nacionalnim programima cijepljenja. Primjenjuje se samo na istraživačima koji su u kontaktu s virusom (onim koji uzrokuje velike boginje, no i onima koji pripadaju porodici orthopox virusa).

Cjepivo se može također dati i osobama u kojih se, iz bilo kojih razloga, sumnja da imaju visoki rizik izloženosti velikim boginjama. Prema Programu obaveznog cijepljenja u RH od 1978. godine više se ne cijepi protiv velikih boginja. Cijepljene osobe (većinom u dobi od 40 godina i stariji) imaju određenu razinu zaštite – moguće ne potpunu, no velika je vjerojatnost da će osobu zaštititi od najtežih ishoda bolesti, ističu u HZJZ-u.

Ipak, ako je osoba direktno izložena virusu koji uzrokuje velike boginje, preporučilo bi se takvu osobu ponovno cijepiti. Danas postoje cjepiva koja sadrže oslabljene sojeve virusa za koje se smatra da imaju bolji sigurnosni profil u usporedbi s prvim cjepivima koja su se koristila s ciljem eradikacije bolesti.

>> Radite u smjenama? Evo kada će vas najlakše 'uhvatiti' virus i zaraziti vas...