Veliki projekti u voćarstvu – dvije hladnjače za 20% proizvodnje

Od 57.270 hektara, koliko Hrvatska ima pod voćnjacima, na 40-50% površina gotovo se ništa ne proizvodi, a velika većina njihovih vlasnika za njih dobiva i potpore EU. Sramota! A kad bi samo ti hektari bili u funkciji, obnovili se i obrađivali prema pravilima struke, ne samo da bismo bili samodostatni voćem, jabukama, kruškama, breskvama, šljivama, trešnjama... nego bismo bili voćarska velesila u EU, s najmanje 400 milijuna eura u izvozu – kaže Frane Ivković, glasnogovornik Hrvatske voćarske zajednice, koja je jučer u Komori Zagreb organizirala izvještajno-tematski sabor o potrebama udruživanja te stanju i problemima u voćarstvu.

Zakazala struka

Ivković tvrdi da je u prvom redu zakazala struka koja je projektirala desetke hektara tih propalih nasada, a potom i savjetodavna služba i kontrole. Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo danas bi, smatra Ivković, trebao imati ulogu nekadašnjeg instituta za voćarstvo i biti odgovoran za kompletnu situaciju na terenu, provjeravati gdje nešto “šepa” i odmah to rješavati, zvati i međunarodne stručnjake, bude li potrebno. Ovako, tužno, ali istinito, 70-ih godina prošlog stoljeća u Borincima se, primjerice, na 700 ha proizvodilo u prosjeku 50 tona jabuka po ha, danas 18, a lani svega 12 tona, objašnjava on ističući kako smo nekada imali i znanje i proizvodnju, a danas nas poslu uče Poljaci koji preuzimaju sve više biznisa u Hrvatskoj pa, među ostalim, imaju i veliku plantažu borovnica pokraj Čazme.

– Ako ste neudruženi i neorganizirani u proizvođačke organizacije, koje imaju moć suprotstaviti se nerealnim cijenama trgovaca i uvozu, ali i povući veliki novac iz fondova EU, nemate šanse. Onda vas svi deru i nećete opstati jer prodaja na kućnom pragu nije nikakvo rješenje – poručio je Ivković voćarima.

Voćarstvo je, čulo se jučer, resorno ministarstvo konačno priznalo kao stratešku granu pa bi se u sljedećih godinu dana trebale sagraditi i dvije hladnjače koje će biti u vlasništvu proizvođačkih organizacija. Grad Osijek dao bi za hladnjaču na svojem području besplatno zemljište, komunalije, a sufinancirala bi se novcem Grada i Županije te iz Programa ruralnog razvoja.

Trešnje i jagode neobrane

U Zagrebu je pak, nakon razgovora s gradonačelnikom Bandićem i suradnicima, dogovorena lokacija na Žitnjaku i uskoro će se početi rješavati projektna dokumentacija. Osječka bi hladnjača u prvoj fazi imala prostora za skladištenje 2500 tona voća i povrća, kako ga proizvođači ne bi morali budzašto prodavati trgovcima u jeku sezone, a zagrebačka 5000. U drugoj fazi kapaciteti bi se udvostručili, što znači da bi se u skoroj budućnosti moglo skladištiti 15-20% domaće proizvodnje. No iako bi svaki voćar mogao za hladnjaču povući i milijun eura iz EU, svega 10-ak njih udruženih po projektu znak su da je udruživanje i dalje problem u RH, a bez toga se može samo propasti, smatra Ivković. Plan je da u sklopu distribucijskih centara i hladnjača bude i maloprodaja za građane. Cijene bi bile i 65-70% niže od onih u trgovačkim lancima. No samo bude li imao tko voće pobrati. Jagode i trešnje ovih dana propadaju jer nedostaje oko 500 berača u voćnjacima, a ujesen će ih nedostajati i 20.000, uvjeren je Ivković. Umjesto kompliciranih procedura strani su se radnici poput turista mogli prijavljivati u sustav sličan eVisitoru, umjesto da im se dodatno zagorčava posao, drže voćari.