Napolju je upeklo sunce, nije teško zamisliti kako li je tek bilo pod najlonom, u plasteniku, kamo je šmugnuo jedan dječak. U trenu je čučnuo pokraj grma, otrgnuo pa zagrizao veliku crvenu jagodu. Matija, tako mu je ime, bira samo velike jagode. Između 75.000 sadnica tog voća koje su njegovi roditelji Nikolina i Željko Varga posadili u Bratini, selu četrdesetak kilometara udaljenom od Zagreba, Matija ima na volju slasnih zalogaja.
– Svaku im se sezonu jednako veseli, ne može ih dočekati – smije se njegova mati, 36-godišnja Nikolina, od prije dvije godine nositeljica obiteljskoga poljoprivrednog gospodarstva naslijeđenog od svekrve Ankice. U obiteljski posao uzgoja jagoda krenuli su prije osam godina, sa šest tisuća sadnica i dva-tri plastenika.
– Učili smo prek’ interneta kako ćemo i što ćemo, jer nismo imali od koga dobiti informacije. Falila nam je škola, ja sam vodoinstalater po struci, žena je završila za komercijalista-trgovca, ali nekako smo gurali – govori Željko Varga, danas predsjednik Jagodnog prstena – Udruge proizvođača jagoda Zagrebačke županije.
Kredite nisu dizali, ulagali su koliko su imali, pa i otpremninu Željkova oca Franje. Isplatilo se, jer su izgleda Varge bili dobri đaci – ove bi sezone trebali imati 25 tona jagoda čiji je uzgoj 70 posto u zatvorenom, u plastenicima kojih je pedesetak. Bez obzira na količinu koju imaju, Željko kaže da neće izvoziti, jer bi to značilo da bi bolji plodovi išli u inozemstvo, a domaćem kupcu bi se nudilo što ostane, što nikako ne smatra ni dobrim ni poštenim. Orijentirali su se na maloprodaju, u Zagrebu imaju štandove na Britancu, Mažurancu, Kajzerici i Tomislavcu, prošle su godine prodavali i u Rijeci. Kad sezona počne, mjerica je 15 kuna, po koliko je i Željkova mati Ankica prvi dan ovogodišnje sezone prodavala na štandu uz prometnicu nedaleko od kuće. Lani se cijena nije spuštala ispod 12 kuna, ove je godine urod bolji pa bi i kupci mogli profitirati.
Varge ne koriste herbicide pa zato Matija i može bezbrižno jesti tek ubrano voće. Jagode su posadili na foliju, između redova kose travu, izvuku je i zatim stavljaju slamu kako bi spriječili njezin daljnji rast. Berba započinje u pet izjutra i na tržnice se otpremaju svježe jagode, pa Željko, kada ga pitate je li bolja vrgoračka ili jagoda s njegova OPG-a, diplomatski odgovara kako su u Zagrebu sigurno bolje njihove jagode, jer prelaze kraći put od polja do kupca.
U ponudi imaju više od dvadeset sorti jagoda, desetak sade jedini u Hrvatskoj. Uz standardne crvene, veće ili manje, uzgajaju i bijele jagode s crvenim sjemenkama po sebi. U jednom su plasteniku šumske jagode. Sadni materijal mahom je iz Italije, jer ga u nas nitko i ne proizvodi. Lani su uvezli 12 sorti iz Poljske. Na jednome bi grmu trebalo biti oko 140 jagoda, više no dvostruko od uobičajenoga prosjeka.
– Volimo eksperimentirati, svaka je sorta posebna, a mi smo s puno različitih sorti produljili berbu – kaže Nikolina pokazujući kako jagodu treba ubrati nježno.
– Uzme se za kličak, otkine sa stabljike i stavi u mjericu – objašnjava.
Satnica za berače je oko 25 kuna, a u satu mogu ubrati oko sedam kilograma jagoda. No radnike je teško naći, svjedoče toj pojavi i Varge.
– Jedan me zvao za posao pa pitao je l’ imamo klimu u plasteniku – čudi se Nikolina.
Najsigurnije im je zato uzdati se u vlastite snage, roditelje i djecu – Matiju koji ide u četvrti razred, učenicu sedmoga razreda Viktoriju i Marka, đaka prvog srednje poljoprivredne škole.
– Nećemo se obogatiti, ali da se pristojno živjeti – izgovara Željko.
Iako jagode čine okosnicu njihove poljoprivredne proizvodnje, prodajni asortiman upotpunjuje povrće za koje sami proizvode i sjeme i presadnice. Na pola hektara uzgajaju luk, rajčicu, papriku, patlidžan, krastavce, grah, ciklu...
– Jako je fino kada naribaš ciklu i jabuku i to pomiješaš s malo ulja – otkriva Matija. Poput sestre i brata i on jednako voli i voće i povrće.
Pretprošle je godine obitelj Varga posadila i 400 sadnica aronije, dogodine će biti prva berba. Taman u vrijeme kada će u punoj funkciji biti stotinu četvornih metra poslovnoga prostora čije bi uređenje trebalo biti dovršeno do kraja godine. Tu će mladi poljoprivrednici imati kušaonicu, čuvati i prerađivati svoje voće i povrće, Nikolina će kuhati slasne džemove, kiseliti povrće, pripremati ajvar... A Matija? Zasigurno će ga netko od starijih zateći doslovno s prstima u – pekmezu.
