Zagreb je doživio mnoge značajne događaje tijekom svoje duge povijesti, ali malo koji je ostavio tako dubok trag kao veliki potres koji je pogodio grad 9. studenog 1880. godine. Ovaj razorni potres, jačine 6,3 stupnja po Richteru, ne samo da je prouzročio ogromnu materijalnu štetu, već je i pokrenuo val promjena koje su oblikovale izgled i razvoj grada kakav poznajemo danas. Potres je pogodio Zagreb u ranim jutarnjim satima, točnije u 7 sati, 33 minute i 53 sekunde. Epicentar se nalazio u području Medvednice, a snažni potresi osjetili su se i u udaljenim gradovima poput Vukovara i Dubrovnika. Posljedice su bile katastrofalne - više od 1750 zgrada je oštećeno ili uništeno, uključujući mnoge važne povijesne građevine.
Jedna od najznačajnijih građevina koja je pretrpjela teška oštećenja bila je zagrebačka katedrala. Glavni brod katedrale se urušio, a pojedini toranj je bio toliko oštećen da ga je bilo nemoguće popraviti. Ovaj događaj označio je početak dugotrajne obnove i rekonstrukcije katedrale koja je trajala više od dva desetljeća i rezultirala njezinim današnjim neogotičkim izgledom. Zanimljivo je da je u trenutku potresa u katedrali misu služio kanonik Franjo Rački, koji je kasnije opisao svoje dojmove: "...kad je počelo strašno zviždanje, zatim pucanje svodova i tama, pojačana prašinom, tako da se kretanje zidova i stupova crkve vidjelo na potpuno sablasan način."
Osim katedrale, teško su stradale i mnoge druge značajne građevine u gradu. Crkva sv. Marka na Gornjem gradu, palača HAZU, te brojne zgrade na Kaptolu i u Donjem gradu pretrpjele su znatna oštećenja. Mnoge stambene zgrade, posebno one starije gradnje, bile su toliko oštećene da su morale biti srušene i ponovno izgrađene. Potres je izazvao veliku paniku među stanovništvom. Prema zapisima iz tog vremena, u prva 24 sata nakon potresa na Glavnom kolodvoru prodano je čak 3800 putničkih karata, jer su mnogi građani u strahu napuštali grad. Ljudi su bježali u Beč, Graz, Maribor, Celje, Ljubljanu i Trst, tražeći sigurnost u drugim gradovima Austro-Ugarske Monarhije.
Materijalna šteta koju je potres prouzročio bila je ogromna. Procjenjuje se da je iznosila polovicu tadašnjeg godišnjeg državnog proračuna. Ova činjenica govori o razmjerima katastrofe, ali i o izazovu s kojim se grad morao suočiti u godinama koje su uslijedile. Međutim, ova katastrofa je paradoksalno postala i prilika za modernizaciju i razvoj grada. Nakon potresa, Zagreb je doživio pravu arhitektonsku revoluciju. Hermann Bollé, poznati arhitekt tog vremena, vodio je obnovu katedrale i mnogih drugih značajnih građevina. Njegov rad je značajno utjecao na izgled grada, posebno Donjeg grada koji je dobio mnoge nove parkove, palače i avenije.
U sljedećih desetak godina izgrađeno je više od 700 novih zgrada, a stanovništvo grada poraslo je za trećinu. Ova intenzivna gradnja i razvoj označili su početak transformacije Zagreba iz provincijskog grada u modernu europsku metropolu. Zanimljivo je da je obnova grada privukla pomoć iz cijele Europe. Mnogi europski gradovi i institucije slali su financijsku pomoć za obnovu, što je bio izraz solidarnosti, ali i priznanje važnosti Zagreba kao kulturnog i gospodarskog središta regije.
VEZANI ČLANCI:
Jedan od najpoznatijih hrvatskih književnika tog vremena, August Šenoa, aktivno je sudjelovao u obnovi grada. Kao gradski vijećnik, bio je član posebnog odbora za procjenu štete i preporuku mjera obnove. Nažalost, njegovo zdravlje se drastično pogoršalo tijekom tog angažmana, što je dovelo do njegove smrti godinu dana kasnije. Veliki zagrebački potres iz 1880. godine ostavio je neizbrisiv trag u povijesti grada. Iako je u početku smatran katastrofom, dugoročno gledano, ovaj događaj je potaknuo razvoj i modernizaciju Zagreba. Grad se iz ruševina uzdigao ljepši i veći nego ikad prije, postavši istinski europski grad s prepoznatljivom arhitekturom i urbanim planiranjem.
Danas, gotovo 150 godina nakon ovog događaja, Zagreb se još uvijek suočava s izazovima potresa. Nedavni potres iz ožujka 2020. godine podsjetio nas je na ranjivost grada i važnost kontinuiranog ulaganja u obnovu i ojačavanje gradske infrastrukture. Međutim, iskustvo iz 1880. godine pokazuje nam da Zagreb ima snagu i otpornost da se izdigne iz katastrofe i izgradi bolju budućnost. Veliki zagrebački potres iz 1880. godine ostaje važan dio kolektivnog sjećanja grada. On nas podsjeća na snagu prirode, ali i na ljudsku sposobnost da se suoči s izazovima i iz njih izađe jači. Ovaj događaj je oblikovao fizički izgled Zagreba, ali i duh njegovih stanovnika, stvarajući grad koji je istovremeno bogat poviješću i okrenut budućnosti.
FOTO Recept za dugovječnost: Svim stogodišnjacima zajedničko je ovih 6 navika
Danas na žalost nemamo jednog Bollea da sredi grad kako treba...