Vi ste Band Aid a ja sam Quincy Jones, nema rasprave, sad to moramo snimiti!, opisao nam je kutinski glazbenik Dalibor Prochazka kako je nastala pjesma koju izvodi Prosvjeta Band Aid, odnosno nekoliko učitelja dvije kutinske osnovne škole, Stjepana Kefelje i Zvonimira Franka.
- Nazvao me moj prijatelj Goran Šporčić koji je negdje čuo tu pjesmu, vozeći se u autu ili nešto slično. Rekao mi je 'daj da to snimimo'. Odgovorio sam mu, može, ali to mora biti danas. Uzeo sam tekst malo ga izmijenio i snimili smo taj isti dan, govori Prochazka. Riječ je o pjesmi Jasne Zlokić Ne znam koji vjetar puše za koju Prochazka kaže da je lako s njome se povezati, pogotovo u ovoj situaciji.
- Da, svako jutro ne znaš s koje će strane vjetar puhnuti. Ne znam o štrajku puno, ali znam da se iz ove naše stvarnosti možemo izvući samo ulaganjem u obrazovanje. Jedino me brinulo, što ako mi napravimo pjesmu a oni se do jutra dogovore!?, kaže kutinski glazbenik koji je za pjesmu napravio aranžman a sve ostalo napravili su učitelji sami. I sve je snimljeno od prve.
Tekst je za učitelje vrlo inspirativan. Primjerice, umjesto refrena 'Ne znam koji vjetar puše hoćemo li stalno tako snovi se moji ruše i srce tuče srce tuče jako' stoji 'Ne znam koji vjetar puše, ni da li će biti vjetra Ako ne bude poštenog i zasluženog koeficijenta' odnosno 'Ne znam koji vjetar puše Dokada će biti tako Da nema izlaza iz ovog stanja Za bolje sutra u zemlji znanja i obrazovanja'.
Eto , prosvjetari nemaju pametnijeg posla pa malo “tulumare” ! Jbg , lako je tako kad netko drugi radi za vaše plaće .