Petoga dana od izborne pobjede Viktora Janukoviča gase se zadnji plamičci šanse da Julija Timošenko ospori izbore ili barem zadrži premijersko mjesto. Izborna komisija uskoro bi trebala i službeno proglasiti trijumf proruskog čelnika, a kao novome predsjedniku Ukrajine Janukoviču je već počela čestitati međunarodna zajednica. Učinili su to, među ostalima, čelnici država EU, predsjednik Gruzije Mihail Saakašvili, a mediji prenose da je predsjednik SAD-a Barack Obama već osobno nazvao Janukoviča.
Osim što će preuzeti prvu funkciju u državi, Janukovič ima priliku potpuno zavladati državnim aparatom Ukrajine, što bi bio svojevrsni "kontrolni hitac" projektu Narančaste revolucije te (s obzirom na program i dosadašnju političku praksu Partije regija) prilika da se zemljom vlada više po bjeloruskom negoli po nekom prozapadnom, pluralnom modelu. Vlada Julije Timošenko navodno je pred raspadom, a Janukovičeva Partija regija objavila je 16. veljače kao dan kada će biti obznanjena nova vladajuća koalicija u Verhovnoj Radi pod njenim vodstvom.
Ruska TV-postaja "Vijesti" javlja da bi Partija regija lako mogla pridobiti pristaše ideološki sasvim oprečnih stranaka koje podržavaju Viktora Juščenka. Jedna od njih, Ujedinjeni centar, izišla je sa senzacionalnom ponudom Janukoviču da za premijera pozove nikoga drugoga, do Juščenka. Međutim, dva su Viktora gotovo arhetipski rivali na suprostavljenim polovima ukrajinskog društva, pa se čini prilično apsurdnim da Janukovič ide rušiti jednog neprijatelja kako bi ga zamijenio drugim, po svemu sudeći, još većim.
Za premijera se Janukoviču sada nudi i trećeplasirani predsjednički kandidat Serhij Tigipko, koji je u drugom krugu odbio podržati Janukoviča, ali i Timošenko koja je Tigipku tvoreno nudila premijersku poziciju u zamjenu za javnu potporu.
Stričeviću, po čemu se to Janukovićeva pobjeda razlikuje od pobjede na izborima u zapadnim državama? U čemu je sličnosti između situacije u Ukrajini i Bjelorusiji?