Bezbrižno djetinjstvo, školovanje, posao, udaja ili ženidba, djeca, brige, radosti...sve je to život. Godine se nižu, rođendani proslavljaju, obilježavaju godišnjice mature i tako brzo, gotovo u hipu primiče se kraj radnog vijeka. Je li moguće da je prošlo toliko vremena od prvog radnog dana ? Pitanje svih pitanja, a odgovor je uvijek isti - vrijeme prolazi čini se, brzinom svjetlosti. Počinje sumiranje svega učinjenog, ali i onog što je trebalo učiniti, a iz ovog ili onog razloga nije realizirano. Vrijeme je to i kada počinju neki novi strahovi o kojima se nije ranije mislilo. Kako će se živjeti u mirovini? Ako bude zdravlja da zaslužena mirovina potraje što duže, to je najvažnije. Ali - hoće li biti dovoljno novca za životne potrebe, barem osnovne, hoće li odlazak na odmor biti samo mašta, kao i kupovina odjeće, obuće, nekog namještaja, poklona za obitelj…
Jesen života - vrijeme za uživanje
Štedi se dok se ima, uvijek su roditelji govorili svojoj djeci jer stari dani ne moraju biti crni dani. Baš naprotiv. Treća životna dob može donijeti mnogo radosti jer napokon je svatko gospodar svog vremena. Na licu su neke nove bore, ali osmijeh zrači smirenošću i iskustvom. Kako lijepo zvuči mogućnost planiranja nekog izleta, bavljenja omiljenim hobijem, druženja s prijateljima, posjete rodbini u drugom gradu... a da je potpuno nepotrebno pogledati na sat jer - radni dani su prošlost. Vrijeme je za rad u kojem se uživa. Što god to bilo. Ali, iako novac nije mjerilo sreće, bitan je i bez njega se ne može. To najbolje znaju umirovljenici kojima već s prvom mirovinom standard i kvaliteta života na koju su navikli - padaju. Počinju brige o svakodnevici, nagomilava se stres koji neminovno donosi i neke bolesti pa su posjete liječnicima jedini "društveni život". No, ne treba biti tako i nije svima tako. Za neke je to početak zlatnog doba. Napokon će moći uživati u plodovima svoga rada i štednje. Za radnog su vijeka štedjeli koliko je god bilo moguće, ponekad odvajali barem malo, ponekad više jer su znali da se moraju pobrinuti za vrijeme koje dolazi. Svi će reći da za radnog vijeka nisu ni osjetili kad su svaki mjesec "stavili sa strane" kako kažu, određenu svoticu. I tako već od prve zarađene plaće pa do one posljednje. Za 35 ili 40 godina rada nakupilo se podosta novca pa je jesen života vrlo ugodna. Lako je to uočiti u brojnim turističkim odredištima koja su prepuna umirovljenika koji uživaju na morskoj plaži, ili u toplicama. Turističke agencije nude brojne izlete u zemlji i inozemstvu namijenjene upravo osobama treće životne dobi i kažu - teško je naći mjesto jer potražnja je doista velika. I razne udruge umirovljenika organiziraju sve što njihovi članovi žele - plesove, tematske zabave, putovanja... Jer odavno su prošla vremena kada su umirovljenici - mirovali. Sigurnost koju im pruža ušteđevina omogućuje im ispunjavanje želja i snova pa to i čine, sretni jer ne ovise o djeci, a s ušteđevinom raspolažu baš kako žele.
Štednja je zlato
Savršenim planiranjem nekadašnji mehaničari, krojačice, vozači, učitelji, inženjeri i svi ostali štednji skloni današnji umirovljenici dokazali su da su vrhunski ekonomisti. Sami su isplanirali svoju budućnost i osigurali si sigurnu i bezbrižnu treću dob. Neki od njih i prije više od pola stoljeća znali su mudrost naučenu od svojih roditelja: štednja je zlato i svaku kunu "prevrni" nekoliko puta prije nego je potrošiš. Prenijeli su to i na svoje kćeri i sinove. No, današnji "zlatni" umirovljenici kažu da je njihovoj djeci znatno lakše jer imaju puno bolje mogućnosti za svoju buduću starost. Tajna je u dobrovoljnom, trećem mirovinskom stupu. Toga nekada nije bilo. E, da je to bilo kad smo mi počeli svoj radni odnos - ističu i naglašavaju da bi s time danas bili pravi sretnici. Zato njihova djeca i unuci imaju najbolje učitelje koji im kažu da je treći stup njihova baza za dobru starost. Jer odvajaju od mladosti, ne mogu tu štednju koristiti do svoje 55. godine, a ako su počeli odvajati u treći dobrovoljni mirovinski stup čim su se zaposlili - e, to su doista generacije koje će u mirovini uživati na najjače.
Za štednju nikada nije prerano, a svi koji žele ugodnu jesen života i mirovinu s kojom mogu pokriti svoje potrebe - za to se moraju pobrinuti sami. Poznata je i činjenica da je broj stanovnika iz godine u godinu sve manji, pa se tako smanjuje i novac za mirovine iz generacijske solidarnosti. To je razlog više za mala odricanja koja će donijeti veliko olakšanje nekim novim generacijama umirovljenika.
Sadržaj nastao u suradnji s AZ mirovinskim fondom