Put do pakla popločan je najboljim namjerama. Osim što je ta stara poslovica primjenjiva na štošta u životu, ona na ponajbolji način opisuje ono što se u posljednje vrijeme događa oko Visokog kaznenog suda. Jer osnivanje tog suda, unatoč tome što se dio pravne javnosti tome protivio, tijekom proteklih godinu dana predstavljano je kao velebni projekt Ministarstva pravosuđa koji je kulminaciju trebao imati 1. siječnja 2020. kada je novi sud trebao početi s radom.
No to se neće dogoditi jer je Ustavni sud zaustavio početak rada Visokog kaznenog suda, i to nakon što su Peđa Grbin i Orsat Miljenić, saborski zastupnici SDP-a, 14. studenog 2019. podnijeli zahtjev za ocjenu ustavnosti te su predložili da se do odluke Ustavnog suda donese privremena mjera kojom se suspendira početak rada Visokog kaznenog suda.
Ozbiljne pravne posljedice
Grbin i Miljenić traže da Ustavni sud zauzme stav prema tome hoće li osnivanje Visokog kaznenog suda oduzeti nadležnost odlučivanja Vrhovnom sudu kao najvišem pravosudnom tijelu u zemlji. Sporno im je što je zakonskim odredbama iz 2008. bilo određeno da Visoki kazneni sud u drugom stupnju odlučuje o žalbama na presude općinskih i županijskih sudova, dok bi prema zakonskim odredbama iz 2013. taj sud trebao odlučivati u drugom stupnju samo o žalbama na presude županijskih sudova.
Prema Grbinu i Miljeniću, Vrhovni sud u tom bi se slučaju bavio samo izvanrednim pravnim lijekovima, čime bi se, smatraju oni, ozbiljno dovela u pitanje njegova Ustavom propisana zadaća, odnosno osiguravanje jedinstvene primjene prava. Osim toga, SDP-ov dvojac smatra da bi, u slučaju da se naknadno ustanovi da neki zakoni nisu usklađeni s Ustavom, to dovelo do ozbiljnih pravnih posljedica jer bi Visoki kazneni sud odlučivao o žalbama u najvećim predmetima. Njihove primjedbe većina sudaca Ustavnog suda shvatila je ozbiljno pa je do konačne odluke je li osnivanje Visokog kaznenog suda u skladu s Ustavom ili ne obustavljeno provođenje svih zakonskih akata vezano za Visoki kazneni sud.
No ovakva odluka Ustavnog suda otvorila je i neka pitanja koja se ponajprije tiču funkcioniranja pravne države u Hrvatskoj, uplitanja politike u rad pravosuđa te (ne)sposobnosti onih koji donose odluke i pišu zakone da te odluke i zakone usklade s Ustavom, europskom pravnom praksom, ali i realnim životom. Naime, priča o osnivanju Visokog kaznenog suda nije od jučer. To se planiralo i o tome se govorilo godinama. Pa je pravo pitanje je li se trebalo čekati da taj sud umalo počne s radom, a tek onda postaviti pitanje je li on osnovan u skladu s Ustavom i prema važećim zakonima.
Nadalje, primjer Visokog kaznenog suda pokazuje i koliko je Hrvatska pravno nefunkcionalna država u kojoj se zakoni mijenjanju brže nego čarape što dovodi do pravne nesigurnosti. Jer Grbin i Miljenić problematizirali su određene odredbe Zakona o sudovima te Zakona o kaznenom postupku (ZKP). Usput rečeno, ZKP je najvažniji zakon koji definira kaznenopravni postupak u RH, a ovaj postojeći od svog stupanja na snagu 1. srpnja 2009. mijenjao se osam puta!? Posljednja izmjena ZKP-a na snagu stupa s prvim danom 2020., a te će izmjene zasigurno povećati do sada postojeću zbrku u primjeni i tumačenju odredbi ZKP-a.
Iako je priča o osnivanju Visokog kaznenog suda prije svega trebala biti priča o osnivanju nove pravosudne institucije u koju se politika ne bi trebala previše petljati, to se nije dogodilo. Teško je ne primijetiti da odluka Ustavnog suda koja, usput rečeno, nije bila jednoglasna jer su tri suca imala izdvojeno mišljenje, nije najbolje sjela glavnim arhitektima tog projekta. Riječ je o Draženu Bošnjakoviću, ministru pravosuđa, i Ivanu Turudiću, predsjedniku zagrebačkog Županijskog suda, kojem je Bošnjaković povjerio posao osnivanja Visokog kaznenog suda. Bošnjaković je, nakon prvotne zbunjenosti onim što se dogodilo, odluku Ustavnog suda prvo nazvao procesnom, a zatim nije mogao odoljeti da ne raspali po Grbinu i Miljeniću.
Imaju isti stav
– Toga nema nigdje u svijetu. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnijela je grupacija, dakle SDP koji je 2014., kada je mijenjao ZKP, u taj zakon sam stavio odredbu da će Visoki kazneni sud biti osnovan 1. siječnja 2020. – kazao je medijima Bošnjaković.
Je li ministar zapravo htio kazati da je u pozadini za sada privremene suspenzije početka rada Visokog kaznenog suda neka politička igra, a ne zaštita vladavine prava, nije poznato jer izjavu nije podrobnije objasnio. No zanimljivo je i da je na isto, koji dan nakon ministra, upozorio i Turudić u jednom od medijskih istupa. Turudić je naveo da vezano za odluku Ustavnog suda po njemu ima “puno dvojbenih situacija, poput one da su ovlašteni predlagatelji bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić i SDP-ov zastupnik Peđa Grbin, koji traže ocjenu ustavnosti zakonskih odredbi koje su sami donijeli”. Predsjednik Županijskog suda kazao je i da je “Visoki kazneni sud čedo Grbina i Miljenića jer su oni krajem 2014. odredili da će s radom početi 2020.”
Ta njegova konstatacija posebno je zanimljiva u svjetlu činjenice da je dio pravne javnosti prigovarao osnivanju Visokog kaznenog suda, uz argumentaciju da si “HDZ radi svoj Vrhovni sud”. Takva mišljenja uporište su našla u činjenici da Visoki kazneni sud osniva HDZ-ova vlada, odnosno vlada stranke kojoj se i samoj sudi zbog korupcije. Dijelu pravne javnosti sporno je i što će u rukama malog broja sudaca biti koncentrirana golema moć. A ti malobrojni suci trebali bi onda odlučivati o žalbama najvećim korupcijskim predmetima kao što su suđenja Ivi Sanaderu, Zdravku Mamiću, Milanu Bandiću... Osim toga, sve što se proteklih godinu dana događalo oko Visokog kaznenog suda bilo je popraćeno, blago rečeno, kontroverzijama.
Nezakonit potez ministra
Za početak, dio pravne javnosti smatrao je da Ministarstvo pravosuđa vuče krive poteze jer je Bošnjaković osnivanje tog suda povjerio Turudiću. Naime, neki pravni stručnjaci smatraju da je taj ministrov potez nezakonit jer je, po njima, osnivanje Visokog kaznenog suda trebalo povjeriti sucu višeg suda. Objašnjavaju da je po pravnoj hijerarhiji Visoki kazneni sud pozicioniran iznad županijskih sudova pa je logika nalagala da se osnivanje tog suda povjeri sucu Vrhovnog suda, a ne sucu Županijskog suda.
Nadalje, kada je DSV raspisao natječaj za popunjavanje mjesta na budućem sudu, tražilo se 15 sudaca. Na kraju ih je primljeno 11, a cijeli natječaj popratile su i priče da su neki suci samovoljno povukli prijave, dok su drugi na to bili prisiljeni ili im je to sugerirano. Takve priče, naravno, nemaju službene potvrde, jer suci koji su povukli prijave o razlozima svojih postupaka ne žele ni javno ni nejavno govoriti, no zanimljivo je da su neki od njih vodili ili još vode velike predmete koji bi, u slučaju da ih ne završe do prelaska na novo radno mjesto, morali početi iz početka.
Dodatan problem bilo je i gdje će novi sud biti smješten. Usprkos svojevrsnoj pobuni koja je nastala na zagrebačkom Županijskom sudu, odlučeno je da će Visoki kazneni sud biti u toj zgradi. Što baš nije “higijenski” jer će se u istoj zgradi donositi presude u najvećim korupcijskim predmetima i odlučivati o žalbama na njih. Primjedbe sudaca građanskog odjela, koji su se pobunili jer su doslovno preko noći iseljeni iz svojih sudnica, kao ni sudaca istrage, koji su iseljeni iz zgrade na Zrinjevcu u zgradu u Petrinjskoj, ni Turudić ni Bošnjaković nisu previše uvažili. Obojica navode o “sudačkoj pobuni” nisu htjeli komentirati ili su ih minorizirali.
U međuvremenu, zagrebački Županijski sud izgleda kao tvornica namještaja, jer novi namještaj kojim bi se trebale namjestiti buduće sudnice Visokog kaznenog suda stoji posložen po hodnicima. Suci građanskog odjela iseljeni su iz svojih sudnica u sudnice u kojima su ranije bili suci istrage, a u njihove sudnice, za sada se, s obzirom na odluku Ustavnog suda, nije uselio nitko. A pitanje je i hoće li i kada, jer Ustavni sud nema rok za donošenje odluke, no ipak se pretpostavlja da će to biti u sljedećih godinu dana. Preseljenje sudaca istraga iz zgrade na Zrinjevcu, prema podacima Ministarstva pravosuđa, u zgradu u Petrinjskoj stajalo je 60.000 kuna, a procjena Ministarstva pravosuđa je i da će se za uređenje i adaptaciju prostora u kojem će biti Visoki kazneni trebati izdvojiti 15 milijuna kuna.
Kako objašnjavaju u Ministarstvu pravosuđa, novi sud definitivno će biti u zgradi zagrebačkog Županijskog suda, odnosno u njegovu potkrovlju, koje treba rekonstruirati i adaptirati. U Ministarstvu pravosuđa kažu i da je natječaj za izvođenje radova i stručni i obračunski nadzor za potkrovlje u tijeku te da je u procijenjenu cijenu od 15 milijuna kuna uključeno projektiranje, izvođenje, nadzor, opremanje...
No ono što je nejasno je zašto se s raspisivanjem natječaja za te radove te odabir prostora u kojem će biti novi sud čekao kraj 2019. kada se još početkom 2019. znalo da se treba osigurati prostor, tehnika i ljudstvo za novi sud? Ovako sve što se događalo oko Visokog kaznenog suda izgleda kao da je prelomljeno preko koljena, bez ikakve javne rasprave ili konzultacije s involviranim stranama. U svjetlu svega toga ni odluka Ustavnog suda nije nikakvo iznenađenje, a velebnom projektu Ministarstva pravosuđa moglo bi se dogoditi da velebno propadne, odnosno da se godinama čeka da Visoki kazneni sud počne s radom. Ako uopće počne.
Ta pravosudna kasta bi trebala u ustav RH ubaciti da je sudstvo država u državi i da svako ima dati 100EUR godišnje kao paušal za njihvo financiranje, a uz to i 10% BDP-a. Treba još osnovati i "srednje" kaznenen sudove uz "obične" i vioske kako sve bilo uvezano u pravu "funkcionalnu" mrežu. Pitanja o rezultatima njihova rada zakonom treba zabraniti i nijeti to u kazneni zakon.