Alpinist i avanturist Mario Celinić u svibnju prošle godine postao je tek šesti Hrvat koji se popeo na krov svijeta, 8848 metara visoki Mount Everest, a sada već priprema novi pothvat. Naime, Mario je do sada osvojio najviše vrhove pet kontinenata, a do kraja ove godine planira osvojiti i preostala dva – Sjeverne Amerike i Australije.
Time bi ovaj Zagrepčanin upotpunio zbirku sedam najviših kontinentalnih vrhova, čime se može pohvaliti malo ljudi na svijetu.
Drugi pokušaj na Aljasci
Prije Mount Everesta Celinić se već uspinjao na najviše točke Europe (Elbrus i Mont Blanc), Afrike (Kilimanjaro) i Južne Amerike (Aconcagua), a uz Stipu Božića jedini je Hrvat koji je pohodio i najviši vrh Antarktike, 4892 metra visoki Mount Vinson.
– Prošle godine imao sam neuspješan pokušaj uspona na Denali, najviši vrh Sjeverne Amerike. Zato ću u lipnju ove godine ponovno krenuti na Aljasku i pokušati ga osvojiti. Onda mi u listopadu još ostaje Carstensz Pyramid na Papui Novoj Gvineji kao sedmi vrh od sedam kontinenata – kaže Celinić.
Usput će se, kaže, popeti i na najviši vrh Australije Mount Kosciuszok iako se u planinarskom svijetu najvišim vrhom Australije i Oceanije obično smatra Carstensz Pyramid. Naime, Kosciuszok je sa svojih 2228 metara za vrhunske planinare obično brdo do kojeg se možete prošetati.
Iako je u planinarenju tek nepunih pet godina, Mario je cijeli život vezan uz ekstremne sportove. Nekada se profesionalno bavio borilačkim vještinama i borbama u kavezu, a sada je sve što mu treba pronašao u planinama. U vrlo kratkom roku svladao je alpinističke škole i sve ono što je potrebno da bi se čovjek mogao uspinjati na najviše planinske vrhove. Već prvi doticaj sa snježnim vrhovima pobudio je u njemu ljubav prema planinama. Otkrio je da tu ima dovoljno adrenalina, opasnosti i fizičke iscrpljenosti.
– U alpinizmu vrebaju razne opasnosti, od kojih su neke posve neočekivane. Ono što nisam mogao ni slutiti jest da ću se u baznom logoru na Himalaji zaraziti koronavirusom. Penjanje po ledu, pukotine i mnoge druge stvari nisu me iznenadili, ali koronu nisam očekivao.
Iako nije imao simptoma, zbog pozitivnog testa prebačen je u hotel u Katmanduu u samoizolaciju samo nekoliko dana nakon što je uspješno odradio prvi dio aklimatizacije i prvu rotaciju. Bilo je to prilično stresno iskustvo, samoizolacija ga je psihički slomila.
– Korona je jedna od nenadanih opasnosti koja me je ulovila. Nisam znao hoće li se ekspedicija uopće nastaviti i hoću li se moći vratiti na planinu ili ne. Međutim, ako me pitate što je u mojoj priči najopasnije, rekao bih da je gore čovjek sam sebi najveća opasnost. Kada misli krenu u krivom smjeru i kada počne prevladavati nesigurnost u sebe, to je onda jako velika opasnost.
Tijekom ekspedicije na Everest Celinić je izgubio 20 kilograma. Korona mu je oduzela apetit, nije mogao ništa jesti, ali i fizička iscrpljenost uzela je danak. Ukupno je na Himalaji proveo gotovo dva mjeseca, a sam uspon trajao je pedesetak dana. Završni uspon, koji obično traje pet dana, njemu se odužio na cijeli tjedan zbog nevremena koje ga je uhvatilo na 7000 metara visine.
– Deset godina borio sam se u kavezima, proživio svakakve ekstremne situacije, ali nikad nisam doživio takav napor i takve ekstreme – fizičke, psihičke i emotivne. Međutim, sve se isplatilo. Kročiti na vrh svijeta za mene je bio vrlo emotivan trenutak i moram priznati da nisam mogao zaustaviti suze radosnice.
Očarao ga Everest
Prije Aljaske, Mario će ponovno nakratko “skočiti” na Himalaju. Naime, nedavno je zajedno sa Stipom Božićem i Franjom Kmetom osnovao agenciju “K3 Mountain Heart” koja će se baviti raznim avanturističkim putovanjima i, naravno, usponima na vrhove svih sedam kontinenata. Osmislili su program “Putevima Stipe Božića”, nazvan po poznatom planinaru koji je doista obišao cijeli svijet.
Prvo njihovo putovanje je u svibnju ove godine upravo na najveću planinu na svijetu, do baznog logora smještenog na 5360 metara nadmorske visine.
– Kada sam prvi put ugledao Everest, za mene je to bilo nešto očaravajuće. Poanta naše agencije je omogućiti ljudima da i oni dožive nešto slično i približiti im planine i ekstremne sportove koji su usko vezani uz prirodu. Neće to biti samo penjanje u visine, ljudi će s nama doživjeti i pustinje, jedriličarstvo, ronilačke izazove... Nije cilj samo osjetiti avanturu i putovanje. Ljudi se jednostavno preporode kada dođu u zonu izvan komfora, postanu zahvalni za sve ono malo što imaju ovdje.
U današnje doba sve se komercijaliziralo pa planinarske pohode sve češće vežemo uz bogataše, ljude dubokog džepa koji se sve mogu priuštiti. Stoga ni ekstremno planinarenje više ne izgleda onako kako bi trebalo. Unatoč tome, Celinić smatra da ono nije izgubilo svoju čar.
– Planinarenje je uvijek koštalo. Ekspedicije su se uvijek morale plaćati, iz sponzorskih ili državnih resursa ili na bilo koji drugi način. Razlika je samo u tome što se prije 40 i više godina izdavala samo jedna dozvola za jednu ekspediciju, a danas je može dobiti tko želi, odnosno onaj tko ima novca. Međutim, alpinizam je ostao isti – istaknuo je Celinić.
Bez podrške iskusnijih kolega, ovakvi bi pothvati bili uistinu teški. Već spomenuti Stipe Božić, najpoznatiji hrvatski alpinist i putopisac, uistinu je jedan od onih s velikim znanjem o planinama. On je Mariju od početka pružao veliku potporu.
– Čovjek se želi okušati s prirodom i najljepši je upravo taj povratak u prirodu. Međutim, vrhunski alpinizam je izuzetno opasan. Pedeset posto mojih prijatelja alpinista ostalo je u planinama. Više ih nema. Zato je priprema esencija svega – otkrio je Stipe Božić.