Vječni Vladimir Šeks dobio je "nečasni otpust" s Pantovčaka. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović razriješila je posebnog savjetnika za ustavno-pravna pitanja zato što se petljao u rad Komisije za pomilovanje. Isposlovao je da se pomiluje njegov nekadašnji savjetnik Vanja Goldberger koji je osuđen zbog zloporaba droga i nedopuštenog posjedovanja oružja.
Za one koji poznaju lik i djelo najdugovječnijeg hrvatskog političara ovakav odlazak nije uopće iznenađenje. Šeks je tijekom svoje četvrtstoljetne političke karijere u neovisnoj Hrvatskoj uvijek bio pri vrhu, ali nikada nije došao na sam vrh. Vjerno, snishodljivo i bespogovorno služio je svojim šefovima kojima je uvijek u nekom trenutku okrenuo leđa. Trebali su Šeksove "fiškalske" usluge i posebno nemilosrdnu političku pragmatiku, ali nikada u njega nisu imali potpuno povjerenje. Nije to bilo samo zbog paranoje u koju prije ili kasnije upadnu svi vlastodršci, nego im je dobar razlog ponudio i Šeks svojim nepredvidivim ponašanjem.
Vladimir Šeks bio je najbliži suradnik prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Međutim, kada je Tuđman jednom prigodom otišao u posjet SAD-u, do njega su došle informacije da je Šeks planirao izvršiti državni udar. Možda to i nije bilo točno, ali pokazuje od kakvog je materijala sazdan Šeks. Kada je o njemu riječ, sve je moguće. Nije sretno završilo ni njegovo prijateljstvo s Branimirom Glavašom s kojim je branio Slavoniju. Kada je Ivo Sanader smjenjivao Glavaša koji je zatim morao na sud, Šeks je i ovaj put poput Poncija Pilata oprao ruke. Iako je Ivu Sanadera doveo na vlast, ni ta ljubav nije dugo trajala. Podržavao je Jadranku Kosor dok je bila premijerka. Međutim, kada je izgubila unutarstranačke izbore i pala u Karamarkovu nemilost, Šeks joj nije priskočio u pomoć. Karamarko ga nikada nije volio, a sada vidimo da je najvjerojatnije radio iza leđa i predsjednici koja ga je politički digla iz pepela. Lojalnost nikada nije bila vrlina Vladimira Šeksa.
Tvrdio je da ga u politici vode prije svega državni interes (raison d'État) pa se često pozivao na francuskog državnika kardinala Richelieua, a to je zapravo bila samo krinka za moralni i politički relativizam. Upravo je on rekao onu skandaloznu sentenciju kako generala Antu Gotovinu treba locirati, identificirati, uhititi i transferirati. Kasnije se pravdao da je samo prenio ono što su na sastanku zaključili tadašnji premijer Ivo Sanader i predsjednik Stipe Mesić. Nikada nije vidio pogrešku u sebi.
Ne treba biti zlurad, ali nije loše da ovako karijeru završava makijavelist koji je javno djelovanje shvaćao kao poligon za ostvarivanje osobnih ambicija, a ne borbu za opće dobro.
>> Predsjednica razriješila posebnog savjetnika Vladimira Šeksa