Na vremenskom horizontu Vlade mladih nema

Mladi bi u Hrvatskoj trebali biti generator promjena. Tako je u svim društvima. Mladi donose nove ideje, novu energiju. Bez mladih država i društvo nemaju budućnosti.

Zato je ovih dana demograf Stjepan Šterc javno iznio činjenicu zašto Hrvatska propada, ne samo demografski, nego općenito. Zato što mladi radije idu van, radije se iseljavaju, odlaze u druge, uređenije zemlje, umjesto da ostaju kod kuće i da doma vode bitke za bolju budućnost.

Tko je iznio promjene krajem osamdesetih i početkom devedesetih? Tko je iznio pobjedu u ratu? Mlađe generacije. Da, bilo je i starijih, vodstvo je bilo zrelije, ali što bi i ono moglo da nije bilo te ogromne mlade snage?! Sjećamo li se samo onog naboja na koncertu “Prljavaca” 1989. godine? Zamislite da nam je takav naboj danas, gdje bi završili, kako bi sve drukčije bilo?! Ali naboja nema, jer su mladi izgubili sve aluzije, nagledali se i doživjeli svakakva razočarenja.

Njihovi roditelji razočarani, jer mnogi danas jasno kažu da nisu baš zamišljali prije dvadeset i više godina da ćemo danas imati ovakav kaos od države, državu koja tone na svim poljima i hoda po rubu provalije.
 Našim su političarima mladi na usnicama, puni su parola, obećanja. No državni proračun za iduću godinu dovoljan je pokazatelj da su mladi i dalje negdje pretposljednja rupa na svirali!

Dovoljno je samo pogledati koliko je novaca dobilo Ministarstvo obrazovanja i znanosti. To je sramota! Svi godinama jasno upiru u činjenicu da bez značajno jačeg financiranja obrazovanja i znanosti nema ni budućnosti zemlje. Koliko dugo još trebamo po televizijama gledati snimke naših škola, koje su mnoge toliko derutne da je boravak u njima svakodnevna opasnost za djecu?

Zar u 2017. godini još gledamo škole koje nemaju najosnovnije uvjete, kojima otpada žbuka, prozori, koje nemaju osnovna pomagala, dvorane?
No nije u tome kriva samo i jedino politika. Vlada usvoji prijedlog proračuna koji je poražavajući za obrazovanje i znanost, i odmah nakon toga premijer se naslikava na proslavi Sveučilišta u Zagrebu. Ali lako za premijera.

Gdje je ona akademska hrabrost pripadnika Sveučilišta, koji su trebali premijeru javno u lice reći što ide Vladu i politiku, javno i jasno kazati da je to sramota, da to tako ne može. Tko će to reći? Rektor Boras? Taman posla. Zato ne možemo krivnju svaliti samo na politiku.

Krivnja je mnogostruka, ponajviše i na samoj akademskoj zajednici koja šuti jer joj je važnije dobiti novac iz proračuna i među sobom ga podijeliti, nego se ići zamjerati Vladi i tako u pitanje dovesti svoje dobre prihode. Koga briga za mlade, za budućnost? Samo vlastiti, sebični interesi, i to je to. Čast iznimkama.
Kako Vlada misli zaustaviti val iseljavanja iz Hrvatske s ovakvim proračunom? Kako misli zaustaviti krajnje negativne demografske trendove?

Ne zvuči li apokaliptičnim najava da bi Hrvatska za tridesetak godina mogla imati manje od tri milijuna stanovnika? Gdje se u proračunu vidi da Vlada misli ozbiljno rješavati ključne državne probleme? Nigdje!

Ministar financija Zdravko Marić kaže da se 2018. ide u daljnje reforme. Koje su to reforme s ovakvim proračunom? Ne samo da reformi nema, nego se još ismijavaju upozorenja MMF-a i Svjetske banke. Kao, mi znamo što trebamo raditi, mi imamo naše vremenske horizonte, što nam popujete?
 Neki kažu da je to “status quo”, kupovanje vremena, ne talasanje. Ali nema “statusa quo”. Sve što nije promjena, reforma, to je samo nazadnjaštvo. Svijet ide dalje, mijenja se danonoćno, a mi samo i dalje stagniramo! Zašto? Jer se kupuje izborna baza, kupuju se birači. Državni proračun za iduću godinu upravo je takav! Puno stavki i puno povećanja sredstava za sve one koji se plaćaju iz proračuna. I puno onih novih. Znači, radi se kao i svih ovih godina. Ništa novoga. Vlada bez vizije i bez hrabrosti.

Jer da je Vladi stalo do zemlje, do naroda, onda bi povukla rezove i reforme, bez obzira bi li na izborima pobijedila ili izgubila. Cijena je nemjerljiva. Ali ova Vlada ne radi ništa novoga, samo i dalje kupuje vrijeme, i iz državnog proračuna korumpira široke društvene grupe kako bi osigurala vlast i opet vlast nakon idućih izbora.
Gdje je tu gospodarstvo? Jeste li čuli reakcije iz Vlade na činjenicu kako je Hrvatska tresnula na svjetskoj ljestvici o regulativi poslovanja? Kažu, ovi vani nisu čuli za Vladinu poreznu reformu! Zato se nemojmo čuditi da su investicije minimalne i da je bijeg iz zemlje sve veći! Tko će ugasiti svjetlo?