"Propao mi je posao s dubrovačkim hotelima jer nisam mogao zaposliti nove maserke s Tajlanda", kaže Marjan Turkalj, vlasnik salona za masažu u Zagrebu i Dubrovniku. "Htio sam dovesti kuhara iz Sirije ili Libanona, ali nije bilo šanse", žali se Dario Tomić, vlasnik arapskog restorana u Zagrebu. Hrvatska je vlada ove godine prvi put odredila da će broj novih radnih dozvola za strance biti – nula. A zbog te politike zatvaranja tržišta rada za strance najviše ispaštaju poduzetnici poput Turkalja i Tomića.
Oni su primjer poduzetnika kojima uspjeh ili propast njihove poslovne ideje ovisi upravo o tome hoće li moći zaposliti stranca koji ima talent i vještinu kakvu nema nitko, ili rijetko tko, od preko 300 tisuća nezaposlenih Hrvata za burzi.
Nužni stranci
Za razliku od građevinaraca, prijevoznika i drugih zanimanja koja su redovito bila najzastupljenija u kvotama radnih dozvola za strance, a mogu ih raditi i mnogi nezaposleni Hrvati s burze, zanimanja koja trebaju poduzetnici poput Turkalja i Tomića su specifična, a stvaraju značajnu dodatnu vrijednost.
Vlasnik nedavno otvorenog arapskog restorana pokušao je dovesti Sirijca ili Libanonca, jer su ondje, kaže, najbolji arapski kuhari, ali u MUP-u su mu rekli da nema novih radnih dozvola za strance. Ove je godine samo određena kvota od 5300 dozvola koje se mogu produžiti ako ih strani radnici već imaju od proteklih godina. Kuhinja u arapskom restoranu u Zagrebu ipak nije bez ijednog Arapina. Dario Tomić je imao sreću što je našao Marokanca koji je oženjen Hrvaticom i prije je već radio u Zagrebu. Na radnu dozvolu imao je pravo zbog spajanja obitelji.
Nove radne dozvole za strance ove se godine ne izdaju zbog prevelikog broja nezaposlenih na burzi. Ali, kako objašnjava vlasnik arapskog restorana u Zagrebu, pogrešno je razmišljanje da će jedan kuhar Marokanac uzeti kruh iz usta jednom kuharu Hrvatu.
– Neće moj Marokanac uzeti posao Hrvatu – nego će, upravo suprotno, stvoriti posao za još troje, petero ili desetero Hrvata. Meni ljudi dolaze zbog arapskog kuhara. Ako ga nemam – oni ne dolaze. Ako ne dolaze – posao propada. A ako dolaze, onda ja zapošljavam i pomoćnika kuhara, i konobare... Meni jedan Marokanac "drži" deset drugih radnika – kaže Tomić.
Tajlandski lakat
Marjan Turkalj, vlasnik salona za masažu, osobno je masirao mnoge nepoznate i poznate Hrvate, između ostalih i sportaše poput Ive Majoli i vaterpoliste Juga. Ali neke vrste masaža ne može izvesti ni on ni ijedan drugi Hrvat.
– Mi možemo naučiti tehniku tajlandske masaže, ali to nikad neće biti isto kao kad masira Tajlanđanka. Njezin lakat i koljeno nisu jednake širine kao moj, ona sa svojih 40-ak kilograma može masirati hodajući po leđima, a ja ne mogu... Ukratko, ja moram zapošljavati Tajlanđanke. Ali ove godine ne mogu – objašnjava Turkalj.
Prošle godine zaposlio je tri nove Tajlanđanke i sada ih ukupno zapošljava četiri. Ali posao koji je planirao prošiti i na dubrovačke hotele neće se ostvariti jer ove godine Turkalj ne može zaposliti nove radnice s Tajlanda.
Upravo po kriteriju lakoće zapošljavanja strane radne snage Hrvatska loše stoji na ljestvici konkurentnosti u turizmu, koju objavljuje Svjetski ekonomski forum. Ukupno, po svim kriterijima, Hrvatska je na 38. mjestu od 139 zemalja. A na 128. je mjestu ako se gleda samo jedan kriterij – koliko je komplicirano zaposliti stranog radnika.
Po kojoj logici bi Hrvati smjeli raditi u Svedskoj, Njemackoj, ili Americi, i istovremeno zabraniti strancima da rade u Hrvatskoj? Zar Hrvati ne uzimaju radno mjesto Njemcu ili Amerkancu? Zar mislite da Njemci misle da s Balkana dolaze cisti i marljivi ljudi? Kada tako s visoka gledate na druge nacije, zamislite se malo nad samim sobom. Zabrana ulaska strancima nece Hrvatskoj uopce pomoci, to nema nikakve veze, za probleme u Hrvatskoj nisu krive cure iz Tajlanda. Hrvatska je u teskoj situaciji zato jer su ju \"domoljubi\" pokrali do kraja, a ne zbog toga sto u nekom restoranu radi kuhar iz Lebanona... Zivim vani, u Americi, i zalosno mi je na ovom forumu vidjeti kako su Hrvati ksenofobicni i provincijalni...