Terorističkim napadima, ISIL je uspio učiniti ono što već godinama ne uspijevaju svjetski diplomati, UN i cijeli niz posrednika. Uspjeli su ne samo pomiriti već i približiti Rusiju s jednom zapadnom vojnom i gospodarskom silom.
Rusija i Francuska danas, iako službeno o tomu nisu potpisali niti jedan dokument, djeluju kao vojni savez na području Bliskog istoka. Pariz i Moskva imaju potpuno drukčija viđenja budućnosti Assadova režima, no u ovome trenutku im je neprijatelj zajednički. Islamističke snage na području Sirije i Iraka. I Francuska i Rusija su svjesne kako će zajedničkim nastupima puno lakše srušiti zločinački režim u Raki.
Promjena smjera Francuske
Ruski predsjednik Putin naložio je svojim ratnim brodovima koji djeluju u Sredozemlju da načine “izravan kontakt” s francuskom borbenom grupom nosača zrakoplova Charles de Gaulle koji je u srijedu isplovio iz Toulona prema Siriji. Cilj je zajedničkim snagama i koordiniranim napadima pojačati snagu udara na ciljeve islamista.
Iako je na sirijskoj bojišnici upleten cijeli niz drugih zemalja, od Jordana, preko SAD-a i Velike Britanije, do Saudijske Arabije i Katara, samo Rusija, Francuska i Iran ozbiljno djeluju zrakoplovstvom i raketama, stvarno utječući na raspored snaga na terenu. Dva mjeseca ruskih udara zrakoplovstvom i dalekometnim raketama nanijelo je ISIL-u više gubitaka i štete nego zračni napadi zapadne i arapske koalicije u više od godinu dana. S druge strane, francuski zračni napadi koji su počeli nakon napada u Parizu zasigurno više nemaju “kozmetičku”, već vrlo konkretnu svrhu uništavanja vitalnih ISIL-ovih baza na terenu.
Ova koalicija dobit će očito i svoju službenu potvrdu. Za četvrtak je najavljen susret ruskog i francuskog predsjednika koji će detaljno usuglasiti stavove i zajednički nastup na sirijskoj bojišnici.
Bojno djelovanje ruskih i francuskih snaga u istom smjeru potpuna je novost za francuske oružane snage.
– Mi smo slijedili određeni put još od ruske aneksije Krima i zaustavljanja prodaje vojnih brodova Moskvi. Sada postoji nedostatak konzistentnosti u francuskoj politici. Radimo upravo suprotno od onoga što smo radili do prije mjesec-dva. I ne znamo kamo će nas to sve skupa odvesti. Ni kako će na to gledati SAD – ustvrdio je francuski brigadni general zračnih snaga Jean-Vincent Brisset, direktor Instituta za međunarodne odnose i strategiju iz Pariza.
Francuska je, naime, do terorističkih udara na njezinu tlu u potpunosti slijedila zapadnu politiku usuglašenu sa stavovima SAD-a i većine ostalih zemalja NATO-a.
Prema tvrdnjama Pariza, baš kao i Washingtona ili Londona, Rusija je u svakom sukobu u koji je bila, ili je još uvijek upletena, “loša strana”. Zapad nije mogao podnijeti da Rusija u Siriji podržava Assada koji je, ruku na srce, znatno bolji i civiliziraniji izbor tamošnjim stanovnicima, nego što su to radikalni islamski džihadisti koji su izrasli iz sirijske opozicije. Baš kao što je, na primjer, za Libiju puno bolji bio Gadafijev režim, koji je podržavala u to vrijeme na međunarodnoj sceni još relativno suzdržana Rusija, nego sadašnje stanje bezakonja i bezvlašća.
Ruska prednost
Odnosi Pariza i Moskve došli su gotovo do usijanja prošle godine kada je Francuska odbila, u skladu s općom politikom NATO-a, isporučiti Rusiji dva ratna broda tipa Mistral koji služe kao nosači helikoptera. Iako ih je Moskva već bila platila.
Situacija je sada znatno drukčija, nakon dva teroristička napada, masakra u Parizu i rušenja ruskog putničkog zrakoplova iznad Sinaja, i Moskva i Pariz odlučili su skinuti rukavice i zajedno, doista žestoko, razbiti islamiste.
Iako se Francuska u vojnom smislu čini relativno slabom u odnosu na SAD, to nipošto nije slučaj. Upravo je Francuska jedina zapadna zemlja koja je u posljednjih pet godina intervenirala na stranom tlu, kada su 2013. poslali vojni kontingent u Mali. Ova akcija uspješno je okončana, a Mali je danas relativno stabilna država, unatoč napadima poput onog od prošlog tjedna u Bamaku kada su islamisti zauzeli hotel.
Zajednička suradnja ruskih i francuskih vojnih snaga u Siriji dobra je za obje strane, iako je u cijeloj ovoj priči Francuska neiskusnija strana. Naime, Rusija ima znatno više prednosti na sirijskoj bojišnici, ne samo zbog dvije vojne baze, u Latakiji i Tartusu, ili zbog 500 marinaca koje tamo drže. Znatna prednost Moskve nad gotovo svim ostalim stranim “igračima” u Siriji leži u njezinoj bliskosti s Assadovim režimom i otvorenom pristupu podacima koje prikuplja sirijska obavještajna služba na terenu.
S druge strane, Francuska ima znatno bolju pomorsku komponentu u odnosu na Rusiju, a upravo će nosač zrakoplova Charles de Gaulle biti okosnica francuskih zračnih udara na islamiste.
>> 'SAD i saveznici neće stati u borbi protiv IS-a, uništit će je'
Režirani napad u Parizu poslužio je Zapadu kao alibi da se priključi Rusiji koja se jedina do sada uistinu bori protiv ISIL-a. No, ulazak Zapada u zajedničku borbu s Rusijom brzo se može okrenuti u međusobni sukob na tlu Sirije. Bojim se da je ta igra režirana upravo s tom namjerom.