Mora da je neobičan osjećaj otputovati u inozemstvo na odmor, prijeći tri državne granice, osvanuti na jednom od najljepših svjetskih mora, a svaki se dan kupati uz šetnicu nazvanu po – vlastitom pradjedu. Ta i razne druge emocije zapljusnu Jana Krála, zaposlenika praške tvrtke Mototechna i zaljubljenika u biciklizam te stolni tenis, svako ljeto iznova kad stupi na baščansko šetalište. Pradjeda Emila Geistlicha, tipografskog stručnjaka i neformalnog amabasadora baškog turizma, nije upoznao, umro je puno prije nego što je danas šezdesetogodišnji Jan rođen, ali priča o dobrom Emilu živi i u toj češkoj obitelji i u baščanskom turizmu.
Proputovao Italiju
Direktor tehničkog vodstva praške tiskare Politike na Krk je, inače, stigao prvi put 1909. obiteljski, kao slučajni turist. Tog ljeta, u kolovozu, on, supruga i kći Anna bili su samo jedna od obitelji koja je stigla parobrodom. Obitelj se već idući dan, nakon doručka, s kilogramom grožđa kupljenim za 20 krajcara i svatko s komadom kruha, zaputila na kupalište.
"Već od gradića vidimo sjajnu plažu u obliku polumjeseca, kao istokarenu. Malena doduše, ali ipak privlačna zgrada od kamena služi za svlačionicu. Neće biti potreban ni šator niti ostalo oruđe, kolci i čavli,", stoji među prvim dojmovima praškog meštra za izgled i organizaciju slova, tekstove i stranice, koji nije ni slutio da će se jednom šetalište uz tu istu plažu zvati po njemu. Kako god, ljubav je počela klijati istog dana, a ubrzo je plamtjela punim žarom. Dobrostojeći Emil je proputovao i Italiju, Belgiju, Nizozemsku..., ali samo je Baška postala obiteljska rutina kojoj su se svi veselili, a nadasve on. Dalekovidnom Čehu nije trebalo dugo da uvidi baške potencijale, pa je samo tri godine nakon prvog posjeta postao i prvi stranac koji je u mjestu sagradio hotel. Dao mu je ime Baška, s 32 sobe i 80 ležajeva. Tiskao je i brošure o Baški pod geslom "Z pokoje rovnou do more", odnosno "Iz sobe ravno u more". Koliko ih je otisnuto ne da se pobrojiti, kao ni prijatelje, članove obitelji, znance kojima je Emil prenio fascinaciju Krkom i oduševljenje Baškom. U njegovoj familiji ta se nit ne prekida već drugo stoljeće, ljubav za hrvatsko more ide s koljena na koljeno, pa se danas i Emilov praunuk Jan može pohvaliti da je gotovo redoviti gost Baške i praktički - domaći.
- Prvi put sam u Baški ljetovao '67., bio sam dvanaestogodišnjak. Od tada sam prošao cijelu hrvatsku obalu, ali uvijek se vraćam na Krk. Jednostavno, Baška je Baška! - kaže Jan, koji je i ljetos odmor proveo na Krku i koji je o svome pradjedu Emilu najčešće slušao od njegove kćeri, svoje bake Anne Havlíkove.
Misle da je Nijemac
- Uživao sam u bakinim pričama i dosta znam o pradjedu Emilu. Rođen je u Pragu 1870., već je s četrnaest godina počeo naukovanje kao tipografski vježbenik u praškoj tiskari Politika. Oženio se potkraj 19. stoljeća, a nakon prvog odmora u Baški odmah je počeo dovoditi prijatelje, a grupe gostiju i prije nego što je sagradio hotel - priča Jan, koji se ljetos u Baški odmarao 21. put.
Ali ne u pradjedovu hotelu, koji je 1948. nacionaliziran i pretvoren u "Bodulku", odmaralište grada Zagreba. Tridesetak godina kasnije, "Bodulka" postaje dio lokalnog poduzeća Hoteli Baška (danas u vlasništvu Valamara), a u zgradi su sada samo ugostiteljski objekti, u kojima kavu popije i Jan. Poput pradjeda, osim Baške zavolio je i naše ljude.
- Česi i Hrvati imaju sličan jezik, a slični su i po duši, topli, gostoljubivi, imaju srce - kaže Jan. Čijem je pradjedu srce stalo u Baški, a tu je htio i posljednje počivalište. O zajedničkoj, pak, prošlosti Baške i Čeha Geistlicha danas svjedoče i dva spomenika, na groblju i uz šetnicu. Praunuk Jan, koji je svojim pričama o Baški na Krk privukao mnoge Čehe, kaže: – Na spomeniku bi trebalo napisati da je Čeh iz Praga. Ovako, zbog prezimena, svi misle da je moj pradjed bio Nijemac.
Česi i Hrvati su imali puno toga sličnog , ali nažalost imali su i komunizam koji ih je =privatizirao= na svoj način i upropastio.Oni su se svojih drugova riješili a mi svojih još nismo ali imat ćemo priliku za dva tjedna.