Prije desetak godina Elvis Dermiček pronašao je polomljena psa u jednom slavonskom kanalu uz cestu. I sam je tada bio polomljen i u gipsu, ali kujicu nije ostavio. Odveo ju je veterinaru u Osijek i rekao: “Pomozite joj, ali ja nemam novca da platim liječenje!”
– Spasili su je uz dogovor da je udomim nakon oporavka. Naravno da sam pristao, a Đina je i danas uz mene – govori nam ovaj 53-godišnji volonter iz Slavonije. Bio je to, dodaje, početak novog života. Oduvijek je pomagao životinjama, no od tog dana postao je aktivan volonter. Kako kaže, volonterstvo mu je postalo posao, a posao mu je volonterstvo za koje nema naknade. U to je vrijeme još živio u selu. Susjedima je sve više smetao lavež pasa, imao je i nekih neugodnosti pa je shvatio da tu ne može ostati.
– Tražio sam gdje ću se skrasiti sa životinjama, nije bilo toliko važno kako će biti meni, nego kako će biti psima. I da je dovoljno udaljeno od ljudi i kuća – govori nam. Imao je sreću i pronašao je napušteno imanje u općini Trnava. Bilo je sve zaraslo, ali tu je bila kuća u koju se odmah mogao useliti. Prvi susjedi dovoljno su daleko, raj za pse, samo priroda i šumske životinje. Imanje je očistio, kuću uredio koliko se moglo, osigurao ogradu da psi mogu biti slobodni u dvorištu. Imaju struju, ali velik problem im je cesta kojom se stiže do imanja: kad je blato, jedva se može proći. Iako nemaju vodovod, vode u kući ipak ima, pobrinuo se za to sam Elvis. No, kako ih je puno, brzo isprazne rezervoar pa često mora po novu zalihu.
Početkom godine osnovao je udrugu Njuškavi banditi, a pomaže i izvan svojih mogućnosti, svjestan je toga i sam. Pa je tako nedavno prihvatio psa kojeg su mjesecima zlostavljali u jednoj obitelji u Slavonskom Kobašu, objesili su ga za nogu za ogradu i tako ostavili danima, razbili su mu glavu, ozljede su još vidljive. Dali su mu ime Leo, a pronaći će mu i novi dom. Uz Lea na skrbi udruge je 50-ak napuštenih i ozlijeđenih pasa, a većina ih je smještena kod volontera i na čuvanju do udomljenja. I dok se za hranu uvijek nekako snađu, pomaže mu puno dobrih ljudi koji su prepoznali sve njegove napore, veterinarski troškovi mjesečno su i desetak tisuća kuna. Bili bi još veći da udruga nema dobru suradnju s veterinarskom stanicom u Đakovu, u kojoj zahvaljujući jednom donatoru imaju velik popust na veterinarske usluge. Sve više pomažu i općine u kojima ovaj volonter spašava pse, pokriju barem veterinarske troškove, ali najviše ga muči što imanje nije njihovo.
– Kad bismo ga uspjeli otkupiti, a vlasnici su spremni prodati, mogli bismo sagraditi dodatne prostorije, osposobiti karantenu, koja nam je nužna, a konačno i registrirati sklonište da sve bude po zakonu. Svi moji psi su u kući, neke koji su ozlijeđeni moram odvajati, a ima ih koji se ne slažu s drugima pa mi je problem kad negdje moram ići. A ništa ne mogu u tuđoj kući i na tuđem imanju. Nemam ni kupaonicu, a ovdje živim – kaže nam ovaj volonter. I dok je briga o psima, čišćenje kuće i odlazak veterinaru njegov posao, ističe da mu jako puno pomažu mlade volonterke koje su pokrenule stranicu Srce za šapice pa oglašavaju i njegove pse. I u povjerenju nam volonterke kažu - Elvis je skroman, preživljava s malo novca koji dobije, a kad ga pitaju ima li dovoljno, njegov odgovor je uvijek - još mi je i ostalo, bit će za pse.
Upravo ove mlade volonterke zaslužne su i za pokretanje kampanje za kupnju imanja na gogetfunding.com “One euro for dog shelter”. Prikupe li dovoljno, vlasnik imanja bit će udruga. Jednog dana, kaže Elvis, netko od mladih će ga valjda naslijediti.
– Nisam baš vičan tim kompjutorskim tehnikama pa to rade cure. Iako navečer, kad se psi umire, sjednem i ponešto objavim na Facebook stranici, da ljudi vide što radimo – govori nam. I unatoč svim teškoćama, ove godine udomili su više od 50 odraslih pasa i 20-ak štenaca. No, svakodnevno dobivaju i tri dojave o napuštenim psima. I neće biti bolje sve dok se neodgovorni vlasnici ne budu kažnjavali. Ne moraju svi biti kao on, a svi znaju da su Elvisu Dermičeku psi koje je spasio na prvom mjestu. Priznaje nam, za njih bi dao i svoj život.
aovaj covjek ima dusu i srce na pravom mijestu. Takovim dobrim ljudima potrebna je i pomoc.