Iza Snoopyja je već devet godina života, onih ljudskih godina. I ne može se pohvaliti da je baš imao neki sretan život, sve do prije dvije godine, kad je sreća ipak sramežljivo pokucala na njegova vrata. Tada je, naime, sa psom s kojim je živio šest godina spašen iz skloništa u kojem su završili s etiketom opasnog psa.
Njih dvojica, ne znaš koji je manji, optuženi su da su smetali ljudima dok su bez nadzora hodali u mjestu u kojem su živjeli. Optuženi su i da su ljude napadali, ali pravih svjedoka za sve to zapravo i nije bilo. No, njihovi se vlasnici na odluku inspekcije nisu bunili, o čemu smo tada i pisali, a zbog svega što se dogodilo nisu kažnjeni oni koji se za pse nisu brinuli, nego – psi. Odvedeni su iz svoje kuće i zatvoreni u boks skloništa u kojem nisu baš imali želje brinuti se o psima, iako su prema odluci inspekcije sve to trebali. Tako su psi kažnjeni još jednom, a posebno kad su ih rastavili. Snoopy je sve puno teže prihvatio, iz straha nije znao što radi, a djelatnici skloništa i dalje se nisu s njim bavili, čak su ga i hranili tako da su jadnog psa sajlom onemogućavali da im priđe.
Zahvaljujući jednom drugom skloništu, Prijatelji Čakovec, u kojem su shvatili da se psima ne piše dobro, Snoopy i njegov frend Čupko stigli kod Nikoline Perkušić, smješteni su u hotel za pse koji ona vodi. Hotel koji je u sklopu obiteljske kuće, u kojem je vlasnica cijeli dan uz pse, bavi se s njima, igraju se, maze. Sve ono što je ovim “opasnim psima” bilo uskraćeno.
– Bili su izrazito preplašeni, a kad su ih dovezli iz skloništa, bili su i sedirani – govori nam N. Perkušić. Prisjeća se kako ih je dočekala sa spremljenim krevetima, zdjelicama s hranom i vodom, a stigli su psi koji nisu znali za sebe. Prvih im je dana, kako to vole reći svi koji se malo više bave psima, dala prostora. Dolazila bi k njima i samo sjedila, pustila je da se nauče na nju, njezin miris, da prihvate da im ona neće ništa. Čupko se vrlo brzo opustio, no Snoopyju je ipak trebalo malo vremena. Učio je od Čupka, on mu je bio velika podrška. No, ubrzo je Čupko udomljen, mali bijeli čupavi pas dobio je priliku za novi život. Snoopy još čeka, a svi koji ga poznaju kažu da na ovom svijetu mora postojati netko tko bi izabrao baš njega. Jer iza straha kojim se ogrnuo krije se nježan i umiljat mali pas.
– Snoopy je i dalje jako nepovjerljiv, kako prema ljudima tako i prema drugim psima. Moju obitelj i mene je prihvatio, ali najviše se vezao za mene. Trebalo je tako malo, samo da se uvjeri da mu želim dobro. Već nakon nekoliko tjedana sjedio mi je u krilu, mazili smo se, ljubila sam ga. Ipak, i danas kada dođe netko koga ne pozna, Snoopy pobjegne, a zna i zarežati – objašnjava nam Nikolina. Uvjerena je da je sve posljedica straha i da bi se Snoopy vrlo brzo snašao uz nekog tko bi poštovao te njegove strahove.
– S njim samo treba polako, ne možete mu prići s ceste, morate mu dati vremena da vas upozna. Inače je jako dobar i umiljat pas. Voli trčati dvorištem sa svojom psećom prijateljicom Stellom, s njom se najbolje slaže pa zajedno i spavaju. Drugi psi, osim moje kujice, nisu mu dragi, a ja sam sigurna da je i to posljedica straha. Voli se igrati i lopticama. A najviše od svega voli svoj krevet, popne se na njega, zamota dekicom i spava. Nije zahtjevan pas, ne trebaju mu duge šetnje. Jedino mu treba puno ljubavi i strpljenja – govori nam vlasnica hotela i dodaje da Snoopy voli i jesti, a nije nimalo izbirljiv. Jako je uredan i sve zna.
– On je baš pas krevetar. Voli ovaj život kod mene, ali mislim da i za njega mora biti neko bolje mjesto, netko tko će voljeti samo njega. Jer, kad navečer uđem u svoju kuću, on ostaje u hotelu. A mogao bi i zaslužuje puno više – kaže nam Nikolina Perkušić. I ona i svi koji se brinu o Snoopyju sanjaju dan kad će po ovog malog psa doći njegovi ljudi. Odvest će ga u samo njegov dom, tu će se vrlo brzo stisnuti uz njih na krevetu, pokriti dekicom i živjeti sretno do kraja života. Želite li udomiti Snoopyja, javite se na 099/48-00-640, a Prijateljima Čakovec dobro bi došla pomoć u plaćanju njegova smještaja.
