Osamdeset godina u Vranjicu radilo se s azbestom, 70 godina od azbesta se umire. I sad su se sjetili neki tamo za problem azbesta prozivati Ministarstvo zaštite okoliša “iz Vlade koja je jedina nešto napravila za te ljude koji umiru od azbestoze”. A tko su ti ljudi?
Na prvo pitanje odgovara se bez problema: to su radnici Salonita i svi ostali Vranjičani. Ali, kad se spomenu brojke, to je malo teže. Nitko ne zna cijelu istinu. Društvo znanja u kojemu živimo uspjelo je pronaći metode kojima se u cijelom svijetu neizlječiva azbestoza – uspješno liječi. Kao rukom odnesena.
Umiru ljudi u teškim mukama, guše se satima prije nego izdahnu. Osim toga, smanjenju broja oboljelih pogodovale su i sramotne korekcije uvjeta za činovničko priznavanje oboljenja (broj potrebnih azbestnih čestica u plućima da bi se priznala bolest).
Tako su neki od onih kojima je prije 15 ili više godina postavljena dijagnoza bez iste ostali. Nesretnici nemaju dovoljno azbesta u plućima. Za radnog vijeka nisu uspjeli udahnuti dovoljno sitnih igličastih tvorevina, opasnih poput otrova. Možda da su dublje disali... I tako već više od 70 godina. Azbest je zabranjen, tvornica je zatvorena, a radnici se i danas bore za svoja prava.
Katastrofa dostojna Černobilja, a u Vranjicu Ministarstvo zaštite okoliša dosad nije naručilo mjerenje azbesta u zraku izvan tvorničkog kruga i Mravinačke kave. Ipak, bilo je i onih savjesnih koji su mjerenja besplatno obavili. Izmjerili su i do 28.000 čestica azbesta u kubiku zraka.
Kliknite na sliku za povećanje
O problemu azbesta pisali smo još davne 1978. Iako je otada prošlo 30 godina, osnovno pitanje ostalo je isto – zašto umire Vranjic? Možda će uskoro i to pitanje dobiti odgovor.
Crne brojke poput oštrih azbestnih vlakana zabile su se u Ministarstvo zaštite okoliša. Sva sreća. Odmah je osnovana stručna radna skupina, ugledne stručnjake koji su mjerenja napravili prozvalo se nekompetentnima, a novinare lažljivcima. Baš ti lažljivci svakog se dana uvjeravaju u odnos Ministarstva prema Vranjičanima.
Do glasnogovornice Kate Gojević pisac ovih redaka od početka afere nije uspio doći, a svakoga dana bira njezin broj. Na mobitel se javlja tajnica. Glasnogovornica je uvijek “na drugoj liniji”. Tako je bilo i u četvrtak, ali bili smo uporni. Dvadesetak minuta i desetak opatijskih uspješnica kasnije, od glasnogovornice ni traga.
Onda je novinar uzeo privatni mobitel, Ministarstvu broj nespojiv s Večernjim listom i glasnogovornica se javila odmah! Gdje li je samo nestala “druga linija”? Čekaju li i Vranjičani da netko od odgovornih završi poziv na istoj toj “drugoj liniji”? Ako ovo čita onaj netko s druge linije, neka prekine poziv. Svjetska zdravstvena organizacija najavljuje pola milijuna mrtvih od azbestoze u sljedećih 40 godina.