Bivši predsjednik Vlade Ivo Sanader, miljenik europskih političkih salona koji nas je tako samouvjereno vodio u Europu, bio je podmitljivi dužnosnik i ratni profiter. Sve je obmanuo, i hrvatske birače i europske političare. Pravomoćnom osudom Vrhovnog suda na osam i pol godina zatvora, postao je prvi osuđeni bivši premijer u Hrvatskoj, a i jedan od rijetkih u Europi.
Ovo je prigoda kad se moraju ponoviti riječi koje je sudac Ivan Turudić “U ime Republike Hrvatske” u izravnom prijenosu pred čitavom nacijom izrekao Sanaderu u oči: “Osramotili ste Hrvatsku. Svoju ste funkciju iskoristili za vlastito bogaćenje, a ne za opće dobro. Ovom presudom šalje se poruka obnašateljima vlasti, i sadašnjim i budućim, da je obavljaju za opće dobro i u interesu društva!
Satisfakcija i Turudiću
(...) Svojim ponašanjem nanijeli ste štetu ne samo vitalnim strateškim interesima nego ste nanijeli štetu hrvatskom ugledu u svijetu. (...) Doista ste doprinijeli apatiji i razočaranju ljudi u sustav, stvorili ste uvjerenje kod mladih da se ne isplati raditi, da se do ciljeva može doći prečacem, kršenjem zakona pa i morala cijelog društva. (...) Vi ste bili arhitekt sustava u kojem su se odluke donosile onako kako ste vi željeli, a to je bio sam privid demokracije. Nepodnošljiva je lakoća s kojom ste postigli da se odluke donose tako. Imali ste sreću i idealan medij koji je bez ikakva pogovora i diskusije prihvaćao vaše stavove. Niste im ih čak morali ni izreći”, nizao je sudac Turudić.
Državni proračun, sada i pravomoćno, bit će obogaćen za 3,6 milijuna kuna iz blokirane imovine Ive Sanadera, te bi i Dioki Holding morao uplatiti pet milijuna eura, koje je Robert Ježić davno, za svjedočenja, obećao sucu Ivanu Turudiću prebaciti u državni proračun. U slučaju Hypo impresivno je da je optužba dokazana 20 godina kasnije, s tim da će nedvojbeno zbog zastare i principa zabrane retroaktivnosti obrambeni tim pravne bitke voditi i na Ustavnom sudu, pa onda i na Europskom sudu za ljudska prava.
Djelomično usvojena Sanaderova žalba
Vrhovni sud djelomično je usvojio Sanaderovu žalbu te zbog promjene pravne kvalifikacije smanjio mu je kaznu. Jer, prvostupanjski sud neopravdano nije Sanaderu cijenio olakotnim da je do sada neosuđivan te mu nisu na pravi način cijenili da je bio sudionik Domovinskog rata, premda tu okolnost “valja djelomično relativizirati”, obrazložio je Vrhovni sud. Sanaderove teze o montiranom političkom progonu (Bajića, Kosor i Šeksa, op. a.), medijskoj hajci i linču ničim nisu potkrijepljene, utvrdio je Vrhovni sud.
Dio presude u odnosu na Ina-MOL izazvat će tektonske poremećaje u odnosima između Hrvatske i MOL-a te, iako utvrđenja kaznenih sudaca nisu obvezujuća za arbitražu, o kriminalnoj pozadini međudioničarskog ugovora morat će se voditi računa. Otvaraju se različite mogućnosti pravnog i političkog rješenja spora.
Pravomoćna presuda koju su donijeli suci dr. sc. Zdenko Konjić te Dražen Tripalo i dr. sc. Marin Mrčela velika je profesionalna satisfakcija prvostupanjskom vijeću kojim je predsjedao Ivan Turudić, a članice su bile sutkinje Dušanka Zastavniković-Duplančić i Ivana Čalić, jer su njihova utvrđenja prošla bez “popravnog”. Ali, najveći je uspjeh državnoodvjetničkog tima, sadašnje čelnice USKOK-a Tamare Laptoš (Hypo) te Vanje Marušić (Ina-MOL), kao i sadašnjeg prvog čovjeka DORH-a Dinka Cvitana i bivšeg državnog odvjetnika RH Mladena Bajića. Aktualnim nogometnim rječnikom rečeno, državnoodvjetnički tim nije samo dobro “igrao”, zabili su sve golove koje su obećali i zadržali tu prednost. Taj će uspjeh trajno biti upisan u njihovim profesionalnim karijerama, ali zbog njega sigurno ni USKOK ni DORH kao institucije, a ni zaslužni pojedinci neće dobiti financijsku satisfakciju iako su državnom proračunu svojim državnoodvjetničkim uratkom priskrbili milijune kuna, dok je neprocjenjiva vrijednost koju su priskrbili za vladavinu prava u Hrvatskoj. Da su sportašice, državne odvjetnice bi nakon ovakvog uspjeha na naslovnicama svih medija bile nazivane hrvatskim heroinama. Međutim, što zbog objektivne nužnosti i profesionalnih zahtjeva i da nisu privatno takve, osuđene su na samozatajnost zbog koje javnost nikad i nije doznala koliko su svog privatnog vremena, energije, zdravlja i živaca žrtvovale za opće dobro, da bi zauzvrat dobile pokoje tapšanje po ramenima, prosječnu državnu plaću i nerijetko lakonske ocjene medija i javnosti o svome radu.
USKOK je inače tražio 15 godina zatvora za bivšeg premijera, a prvostupanjskom presudom Sanader je bio osuđen na 10 godina zatvora, tri i pol godine zatvora za Hypo i sedam i pol godina za Inu-MOL. Vrhovni sud je Sanadera osudio na šest i pol godina za Inu-MOL i tri godine za Hypo, pa mu je izrečena jedinstvena kazna od osam i pol godina zatvora. U slučaju Hypo kao zamjenik ministra vanjskih poslova Sanader je, za trajanja Domovinskog rata, primio proviziju od Hypo banke u iznosu od 3,6 milijuna kuna, dok je u slučaju Ina-MOL kao predsjednik Vlade primio mito od deset milijuna eura u zamjenu za upravljačka prava Ine predana MOL-u.
Koristio autoritet
Podsjećamo, Sanader je kao premijer početkom 2008. sa Zsoltom Hernádijem, predsjednikom uprave mađarskog MOL-a, dogovorio da će za deset milijuna eura poduzeti sve kako bi se izmijenio međudioničarski ugovor i MOL-u omogućio prevladavajući utjecaj u Ini d.d. te sklopio ugovor o izdvajanju plinskog poslovanja koje Ini stvara gubitke. Koristeći autoritet premijera i predsjednika HDZ-a, Sanader je uspio sve to progurati kroz stranku i Vladu iako je bilo protivno hrvatskim interesima.
>> Sanader traži ukidanje presude: Već četiri godine trpim politički progon
E neka je dobio! Nije nista drugo ni zasluzio.