Vrhovni sud ponovo na strani potrošača: 'Leasing nije upozorio klijenta na rizike i postupio je nepošteno'

Vrhovni sud donio je prvu reviziju za potrošački CHF leasing u korist potrošača! Odbio je reviziju UniCredit Leasinga Croatije i potvrdio presudu Županijskog suda u Zagrebu da su posrijedi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i da potraživanje za zatezne kamatne stope teče od trenutka potpisivanja ugovora. Leasing je tužio Čakovčanin Živko Mišević koji je prethodno u prvom stupnju dobio i spor na Općinskom sudu u Čakovcu, a Županijski sud u Zagrebu odbio je UniCreditovu žalbu s obrazloženjem kako je odredba o valutnoj klauzuli u CHF ugovoru o operativnom leasingu uz 2008. godine ništetna.

Presudio je da potrošaču pripada povrat preplaćenog iznosa od 60.692,31 kuna (8.055,25 eura) s pripadajućom zateznom kamatom, kao i parnični trošak u iznosu od 16.539,42 kune (2.195,16 eura). Odbili su prigovor prijeboja kojim je leasing potraživao 9.808,87 kuna u bruto iznosu, odnosno 7.927,49 kuna u neto iznosu, kao neosnovan. Nije utvrđeno ni da su napravljene povrede parničnog postupka, što je leasing također tvrdio. Također, s obzirom na to da nije posrijedi tzv. kolektivna tužba, banka je tvrdila da je potraživanje u zastari, što je sud također odbacio.  

– Prigovor zastare sud smatra neosnovanim, budući da se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima od pet godina, a zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze – stoji u presudi. 

Sud je presudio da tužitelj kao prosječan potrošač prilikom zaključenja ugovora o leasingu nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca jer u suprotnom ne bi pristao na njegovo zaključenje, a leasing ga nije upoznao sa svim rizicima sklapanja takvog ugovora, čime je postupio nepošteno, uslijed čega je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja. 

VEZANI ČLANCI:

Sud smatra da je tužitelj kao potrošač sklopio tipski ugovor o leasingu te u vrijeme sklapanja ugovora nije imao nikakvu trgovačku, poslovnu, obrtničku ili profesionalnu djelatnost te nije bio u dovoljnoj mjeri obaviješten o tome da švicarski franak predstavlja valutu utočišta odnosno, tuženik tužitelja prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije obavijestio ili pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula vezana uz švicarski franak, niti ga je obavijestio o svim bitnim parametrima vezanim za tu valutnu klauzulu.  

– Budući da tuženik nije dokazao kako je tužitelja upoznao s rizikom ugovaranja visine mjesečne rate leasinga s valutnom klauzulom i objasnio rizik povećanja tečaja valute, ocjenjuje da je predmetna ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO te je ništetna, iako je u smislu odredbe čl. 22. ZOO dopušteno ugovarati valutnu klauzulu, ali tuženik je prethodno na svom obrascu ugovora, na sadržaj kojega tužitelj nije imao mogućnosti stavljanja primjedbi, samovoljno odredio način isplate mjesečnih rata – stoji u presudi.  

Prvostupanjski sud je, s obzirom na to da tuženik nije bio stranka kolektivnog spora "Potrošač", ispitao je li odredba ugovora o leasingu bila nepoštena saslušanjem tužitelja i ocjenom isprava koje je priložio spisu te zaključio da je tuženik, ugovarajući predmetnu odredbu, postupio suprotno zakonskim odredbama i povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz odredbe čl. 3. ZOO, kao i načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO – što dovodi do posljedice ništetnosti. Naznačeno je i da leasing neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. 

Ovo je još jedna presuda o nepoštenom poslovanju financijske institucije kad su posrijedi CHF ugovori i otvara vrata tužbama desetaka tisuća drugih oštećenih potrošača. Tužba se odnosi samo na valutnu klauzulu, ali ne i na promjenjivu kamatnu stopu jer je Mišević u trenutku podizanja kredita plaćao kamatnu stopu veću od devet posto, što je bio maksimum, te je ona poslije bila samo niža. No u brojnim drugim slučajevima nije tako – bez suglasnosti klijenta mijenjane su i kamatne stope, a nezakonitosti je po toj osnovi otkrila i Hanfa, doduše, s 12 godina zakašnjenja.  

FOTO Održan posljednji ispraćaj Budimira Lončara na Mirogoju: Pogledajte tko je sve došao